Nakon teoloških promišljanja i izlaganja stvarnosti Družbe te produbljivanja franjevačke duhovnosti članice Plenarnoga vijeća usredotočile su se, u ponedjeljak 24. kolovoza, na karizmatski identitet Družbe. U tome im je svojim izlaganjima pripomogla s. Matija Pačar, članica provincije Svete obitelji u Hercegovini. Uz obradu glavnih elementa karizme Družbe istakla je potrebu kreativne vjernosti i odgovora na potrebe Crkve i vremena, s posebnim težištem na odgojno djelovanje i pastoral mladih.
Sljedećeg dana, 25. kolovoza, više su vremena posvetile osobnom radu i sabiranju glavnih naglasaka plenarnih zasjedanja kako bi djelatnije sudjelovale u raspravama o Zaključnom dokumentu, čiji je nacrt istodobno izrađivala Komisija, koju je imenovala Vrhovna uprava. Kako je i predviđeno Vrhovna je uprava toga dana imala i odvojen susret sa provincijskim predstojnicama i predstojnicom Delegature.
Dok je Komisija radeći odvojeno nastavila doradu teksta (26. kolovoza) s. Nadia je ostalim sudionicama pružila biblijski i pedagoški uvid u važnost interkulturalnosti. Razmišljanjem usmjeravanim meditacijom susreta Isusa i Samarijanke (Iv 4,1-42), naglasila je kako je duboki susret s drugima uvijek izvor vjere i prilika za međukulturni rast. I ovdje nije nedostajalo dinamičnih trenutaka i duhovne sabranosti čime su osvješćivale dragocjenost primljene karizme koju su pozvane staviti u službu svima. Predstavljajući jedne drugima vlastito mjesno i kulturno podrijetlo, izdvajale su vrjednote vlastitih kultura koje žele uključivati u život Družbe. Ovo iskustvo proteklo je u otkrivanju razlika i sličnosti, potičući pozitivan pogled na svijet i vrednujući što ih ujedinjuje. Cilj nije kompromis, već prihvaćanje i međusobno uvažavanje kultura, traženje onoga što ujedinjuje kako bi se očuvalo zajedništvo kroz dijalog, fleksibilnost i plodnost karizme.
Popodnevni rad započeo je predstavljanjem nacrta teksta konačnog dokumenta u plenumu. Najvažniji elementi strukturirani oko “dara u nama” s naglaskom na ponovnom otkrivanju karizme za osobnu i zajedničku preobrazbu, kako bi Družba mogla biti proročki glas u današnjem svijetu. Ostatak poslijepodneva protekao je u osobnom proučavanju teksta.
I četvrtak, 27. kolovoza, cijeli se radilo na prvome nacrtu Završnog dokumenta. Nakon osobnog čitanja dokumenta dojmovi su najprije razmijenjeni u manjim skupinama, a potom prikupljeni i sažeti u plenumu. Poštujući metodološke i sadržajne upute s. Nadie skupine pristupaju ponovnom čitanju cijelog teksta odlomak po odlomak, dajući konkretne prijedloge za dopune, brisanja ili izmjene. Radilo se na talijanskom tekstu uz odgovarajuće prijevode. Na plenarnoj sjednici su podijeljeni i prikupljeni doprinosi i povratne informacije skupina. Produžujući ‘radno vrijeme’ i nakon večere, uspjele su završiti čitanje cijelog nacrta i finalizirati prijedloge.
Zadnje dopodne plenarnih zasjedanja (28. 8.) proteklo je u detaljnom predstavljanju i objašnjavanju promjena i tekstualnih varijacija na koje su se usredotočile analizom i proučavanjem u skupinama. U plenumu je, uzimajući u obzir sve predložene promjene, izvršeno razlučivanje i konačna sinteza teksta, koji je svaka sudionica još jednom osobno pregledala prije izglasavanja.
Znadući da sadržaj dokumenta uključuje molitve, osobno i zajedničko promišljanje i prijedloge svih sestara Družbe, a ne samo sudionica Plenarnog vijeća, odgovorno se pristupilo izglasavanju kojim je dovršen Zaključni dokument VIII. Plenarnoga vijeća Družbe.
Uslijedilo je zahvalno euharistijsko slavlje koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. dr. Tomo Vukšić uz koncelebraciju tajnika vlč. Marina Petrovića. Vrhovna predstojnica s. Veronika Verbič je u ime svih prisutnih uputila riječ srdačnog pozdrava, te istaknula: “Ovim euharistijskim slavljem želimo zahvaliti Bogu za sve primljene milosti i s povjerenjem mu povjeriti izazove i putove koji se otvaraju pred nama. Zajedno s Vama želimo Gospodinu povjeriti sve sestre naše Družbe: one koje danas žive dar svog poziva i naše karizme, kao i one koje su nam prethodile i koje su nam svojom vjernošću i predanošću čuvale i prenijele ovo dragocjeno blago.“
Zahvaljujući sestrama za njihovo predano služenje na slavu Božju i za dobro ljudi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, Nadbiskup je naglasio: “Ovo zasjedanje je odlična prigoda za podsjetiti, da će Družba školskih sestara franjevaka 2029. godine navršiti sto godina od dolaska prvih sestara u Visoko i Sarajevo. Iste godine napunit će se 130 godina od dolaska prvih sestara u Mostar i 160 godina od utemeljenja samostalne družbe u Mariboru, pa se ovo vaše zasjedanje može razumjeti i kao neka vrsta početka zahvalnog i molitvenog obilježavanja tih velikih obljetnica.”
U svojoj homiliji, nadahnutoj geslom Plenarnoga vijeća “Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi” (2 Tim 1,6), naglasio je delikatnost i zahtjevnost održavanja dara Bogu posvećenoga života: “Njega se raspiruje molitvom, a održava ga se zajedničkim bratskim i sestrinskim životom i čini ga se vidljivim po služenju drugima. Stoga molimo: Neka po vašim životima bude vidljiv svima i neka se iz njega stalno širi toplina i svjetlost na okolinu. I neka ga ne guši dim umora ili kušnja”… Govoreći nadalje o suvremenim izazovima i kušnjama posvećenog života, ukazao je na snagu Božjeg blagoslova te potaknuo sestre na molitvu i mudro razabiranje putova kojima bi u sadašnjim potrebama ljudi i prilikama društva ista karizma i njezino vršenje na nov način bili u službi širenja slave Božje i pomoći ljudima. Nakon euharistijskog slavlja, susret je nastavljen u radosnom ozračju uz ugodan razgovor i zajedničku večeru sa sestrama.
Nakon Te Deuma na kraju misnog slavlja uslijedio je još jedan zahvalni trenutak u kojemu se svaka sudionica kratko osvrnula blagoslov i izazove u proteklim danima. Na kraju je svoju riječ uputila i vrhovna predstojnica s. Veronika Verbič ističući da je “ispunjena zahvalnošću Bogu čiju je prisutnost osjećala prethodnih dana i povjerenjem da će Duh Sveti koji je ʽpuhaoʼ među nama tijekom Plenarnog vijeća nadahnjivati našu budućnost”. U svome govoru zahvalila se svim članicama Plenarnog vijeća za sudjelovanje i suradnju. Osobitu zahvalnost izrazila je s. Nadji za gorljivost kojom je svakoga dana pripremala nove sadržaje, bogate misli i poticaje za susret s Božjom riječju i međusobno. S. Samueli Klaić, na pažljivoj pripremi zapisnika te Komisiji za izradu nacrta Zaključnog dokumenta. Nije zaboravila spomenuti ni druge sestre koje su ‘dodatnih’ zaduženjima dale važan doprinos. U osobi s. Željke Dramac zahvalila je svim sestrama provincije Domaćina na pozivu te velikoj potpori u pripremi i tijekom odvijanja susreta: od poziva svećenika za svakodnevna misna slavlja, sestara za tehničku pomoć i prevođenje, lijepog hodočasničkog dana u Fojnicu i Vareš, do ‘dobrodošlice’ samozatajno umiješene u svaki obrok kao i ostalih znakova pažnje koji su nas pratili na svakom koraku… Riječima utemeljiteljice Majke Margarite Pucher: “Sve stavljam u Presveto Srce Isusovo”, s. Veronika je povjerila Družbu i sve sestre Presvetom Srcu Isusovu i s tom molitvom proglasila je VIII. Plenarno vijeće zatvorenim.
Po završetku službenoga dijela Plenarnoga vijeća, u jutarnjim satima 29. kolovoza, zahvalile su ravnatelju Konvikta fra Stipi Alandžaku za franjevačku jednostavnost i gostoprimstvo te proslijedile prema Sarajevu. Najprije su pohodile katedralu Srca Isusova gdje ih je srdačno primio don Ivo Tomašević nudeći uvid u srž povijesti izgradnje i kulturnog blaga prvostolnice. Iako nije nedjelja susrele su i živu Crkvu kroz vjeroučitelje koji su se baš u tim trenutcima sabirali na svoj katehetski dan povodom početka školske godine. U šetnji prema Bistriku zaustavile su se na trenutak u staroj pravoslavnoj crkvi.
Svečano euharistijsko slavlje u crkvi sv. Ante na Bistriku predvodio je fra Marinko Pejić u zajedništvu s gvardijanom fra Stipanom Radićem. Osvrćući se na liturgiju dana posvećenu mučeništvu Ivana Krstitelja fra Marinko je rekao: “Život sv. Ivana Krstitelja sažima njegova vlastita riječ: ʽOn treba da raste, a ja da se umanjujemʼ. Upravo ova riječ osvjetljava povijest vaše vjernosti u BiH: proći svijetom ostavljajući iza sebe ne toliko vlastito ime, nego trag Božje dobrote.” Zahvalu za skoro stoljetnu prisutnost i služenje sestara u ovom samostanu (1929.-2029.) uputio je i o. Gvardijan.
Okrijepljene franjevačkom srdačnošću i Euharistijom na Bistriku, nastavile su slavlje za obiteljskim stolom u provincijskom sjedištu Bosansko-hrvatske provincije na Bjelavama gdje su im sestre iz zajednice pripremile i iskazale radosnu dobrodošlicu.
Kako su se okupile sa ʽsva četiri vjetraʼ u Visokom tako su i ʽodlepršaleʼ u mjesta svoga poslanja sa željom da ‘novo’ posijano u srcima svake od njih doprinese rastu i oživljavanju dara karizme.
s. Zdenka Kozina