Zadar: Održan seminar za sestre s privremenim zavjetima

img 3672

U samostanu sestara franjevki u zadarskim Arbanasima od 13. do 15. studenoga 2026. godine okupile su se sestre s privremenim zavjetima iz triju provincija Družbe s hrvatskoga govornog područja.

Molitva kao susret, a ne obaveza

Program je prvoga dana otvorio fra Zlatko Vlahek (OFM Conv.) inspirativnim predavanjem pod nazivom „Da se cijeli dan posveti Bogu“. U središtu njegove poruke bila je važnost molitve Časoslova te njezina neraskidiva povezanost s euharistijom.

Fra Zlatko je naglasio kako psalmi, kao srce Liturgije časova, omogućuju Crkvi da neprekidno moli kroz sva vremena. Posebno se osvrnuo na doživljaj vremena, istaknuvši kako nas molitva u određene ure poziva na vjernost susretu s Gospodinom.

„Na susret se ne dolazi zbog rasporeda, nego zbog Osobe koju želimo susresti“, poručio je predavač, ostavivši sudionicama snažno pitanje za svakodnevno preispitivanje: „Kome, kako i zašto poklanjam svoje vrijeme?“

U spomen na žrtve Domovinskog rata i upoznavanje kulturne baštine

Drugi dan seminara bio je prožet molitvom i obilascima te posvećen sjećanju na žrtve Domovinskoga rata. Sestre su posjetile Škabrnju, gdje su u tišini i zahvalnosti odale počast svima koji su položili živote za Domovinu.

Ostatak dana iskoristile su za razgledavanje kulturnih i povijesnih znamenitosti Zadra i susjednoga Nina, čime je molitveni program obogaćen i kulturnom komponentom.

Život po krepostima

Treći dan donio je novo duhovno nadahnuće kroz predavanje fra Mateja Jovanovca (TOR) s temom „Posvećeni život – život po krepostima i u poslušnosti“. Svoje je izlaganje potkrijepio brojnim biblijskim primjerima, od Adama i Eve, Kajina i Abela te Noe, pa sve do svetoga Petra, upotpunivši ih osobnim životnim iskustvom.

Fra Matej je istaknuo kako u životu nije presudno samo što činimo, nego i kako to činimo, naglasivši da je ljubiti drugoga radi njega samoga vrhunac čiste ljubavi.

Upozorivši da se Boga najlakše može izgubiti u svakodnevnoj vrevi i mnoštvu, zaključio je kako drugima možemo svjedočiti Božju prisutnost jedino ako s njim imamo autentičan, osobni susret te ako težimo tihoj svetosti koja ne traži ljudska priznanja.