Drage sestre, dragi prijatelji!
U tišini Uskrsnog jutra vraćamo se onom prvom danu u tjednu – jutru koje je zauvijek promijenilo svijet. Još je bila tama, još je sve izgledalo kao da je završeno, kao da je bol Velikog petka zadnja riječ. I upravo tada, u toj ranoj tišini, žene dolaze na grob noseći miomirise – znak ljubavi, vjernosti i odanosti.
Dolaze jer vole. Dolaze jer nisu zaboravile. Dolaze jer, i kada ne razumiju, ostaju uz Onoga koji im je dao smisao. Nalaze kamen odvaljen i prazan grob, nema onoga kome žele iskazati posljednju počast. A onda čuju riječi koje odzvanjaju kroz stoljeća, koje i danas žele pokrenuti naša srca: “Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje! Uskrsnuo je!”
Ove riječi su bit naše vjere. U njima je nada koja ne prolazi, snaga koja ne slabi i svjetlo koje nikakva tama ne može ugasiti.
Koliko puta i mi, poput onih žena, dolazimo na “grobove” svoga života? Koliko puta stojimo pred stvarima koje izgledaju zatvorene, izgubljene, bez izlaza? Koliko puta nosimo svoje “miomirise” – trud, molitve, suze, strpljenje – i pitamo se ima li sve to smisla? I tada, baš tada, Bog nam govori isto ono što je rekao ženama: “Što tražite živoga među mrtvima? Krist je uskrsnuo!
Drage sestre, dragi prijatelji uskrsli Krist dolazi u naše svakodnevne brige, u naše umore i naše borbe. On dolazi ne kao netko dalek, nego kao Onaj koji nas poznaje. On ide nama ususret. On dolazi u naše Galileje – u mjesta gdje živimo, radimo, volimo i tražimo smisao. Upravo tamo, u jednostavnosti svakodnevnog života, uskrsli Krist nas čeka i želi ići s nama kroz naše borbe, nade i snove.
Bog je već učinio prvi korak. Anđeo je odvalio kamen, a Isus je pokazao put. Na nama je da mu vjerujemo, da idemo tim putem – korak po korak, dan po dan.
Neka vam ovo uskrsno jutro bude podsjetnik: da ništa od onoga što je učinjeno iz ljubavi nije izgubljeno i da nijedan molitveni uzdah nije uzaludan. Uskrsli Krist sve to vidi, prima i pretvara u novi život. Uskrs nije samo događaj iz prošlosti. On je stvarnost koja se događa i danas – u srcu koje oprašta, u duši koja ponovno vjeruje, u čovjeku koji se podiže nakon pada.
Krist je živ. On je s nama. On nas nikada ne napušta. Tamo gdje s Njim idemo – tamo ćemo Ga i susresti.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
S. M. Franka Bagarić,
provincijska predstojnica