Apostolska nuncijatura u Bosni i Hercegovini objavljuje tužnu vijest o smrti Njegove Svetosti pape Franje, koji je preminuo jutros u 7:35 sati u Domu svete Marte u Vatikanu.
Priopćujući ovu bolnu vijest, Apostolska nuncijatura u Bosni i Hercegovini poziva sve na molitvu za vječni pokoj Svetoga Oca koji je ostavio svijetli primjer duhovnog i moralnog vodstva, promičući mir, nadu, pravednost, slobodu i solidarnost među narodima i nacijama, te djelujući za svijet ispunjen bratskom ljubavlju, prihvaćanjem i suosjećanjem, oslobođen ratova i nepravdi, osobito u korist najslabijih i nezaštićenih. Mnogi ljudi dobre volje, neovisno o svojim osobnim, kulturnim, političkim ili vjerskim uvjerenjima, pamtit će preminulog Papu kao vođu moralne savjesti u svijetu.
Apostolska nuncijatura u Bosni i Hercegovini unaprijed izražava iskrenu zahvalnost svim biskupima, župnicima i redovničkim zajednicama koje će organizirati svete mise zadušnice kao i na iskazima blizine i poštovanja koji će biti izraženi u ovoj prigodi.
Sarajevo, 21. travnja 2025.
Biografija
NJEGOVA SVETOST PAPA FRANJO (1936-2025)
Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u Argentini. Ušao je u dijecezansko sjemenište u Villa Devoto, a 11. ožujka 1958. godine pridružio se Družbi Isusovoj (Isusovci), započinjući svoj novicijat. Studij humanističkih znanosti završio je u Čileu prije nego što se vratio u Argentinu 1963. godine, gdje je stekao diplomu iz filozofije na Colegio de San José u San Miguelu. Između 1964. i 1965. godine predavao je književnost i psihologiju na fakultetu “Immacolate Conception” u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na “Colegio del Salvatore” u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. godine nastavio je teološke studije na „Colegio de San José“, gdje je i diplomirao. Dana 13. prosinca 1969. zaređen je za svećenika.
Unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat između 1970. i 1971. na Sveučilištu u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete. Po povratku u Argentinu, služio je kao magistar novaka u Villa Barilari, San Miguel; profesor na Fakultetu teologije u San Miguelu; savjetnik Provincije Družbe Isusove; te rektor Colegio Máximo i Fakulteta filozofije i teologije. Dana 31. srpnja 1973. godine imenovan je provincijalom Isusovaca u Argentini, na toj službi ostao je šest godina. Nakon toga vratio se svojoj akademskoj djelatnosti i od 1980. do 1986. godine bio je rektor u „Colegio de San José“ i župnik, ponovno u San Miguelu. U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u „Collegio del Salvador“ u Buenos Airesu, odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika. Kao veliki kancelar Katoličkog sveučilišta u Argentini, autor je knjiga: Razmatranja za redovnike (1982), Razmišljanja o apostolskom životu (1992), i Razmišljanja o nadi (1992).
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Kao svoj biskupski moto odabrao je Miserando atque eligendo (“Izabran po milosrđu”). Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi te je postao primas Argentine i ordinarij za katolike istočnog obreda u Argentini.
Sveti Ivan Pavao II. kreirao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. U listopadu 2001. godine imenovan je glavnim relatorom za 10. redovitu opću skupštinu Sinode biskupa, koja se bavila biskupskom službom. Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije. U travnju 2005. godine sudjelovao je na konklavi na kojoj je izabran papa Benedikt XVI.
Nakon što je papa Benedikt XVI. 28. veljače 2013. godine podnio ostavku, Bergoglio je izabran za njegovog nasljednika 13. ožujka. Kao papinsko ime odabrao je Franjo, u čast svetog Franje Asiškog. U skladu s tradicijom Drugog vatikanskog koncila, papa Franjo bio je, među mnogim svojim nastojanjima, nepokolebljiv zagovornik brojnih reformi unutar Katoličke crkve i promicanja kulture dijaloga s drugim kršćanskim denominacijama i religijskim tradicijama. Njegovi napori usmjereni su na promicanje trajnog mira, bratstva i suglasja diljem svijeta.
Dana 4. listopada 2023. godine papa Franjo sazvao je Sinodu o Sinodalnosti, značajan događaj koji se smatra vrhuncem njegovog papinstva i jednim od najvažnijih trenutaka u povijesti Crkve od Drugog vatikanskog koncila.
Među najvažnijim dokumentima koje je izdao papa Franjo su: enciklike Lumen fidei (29. lipnja 2013.), Laudato si’ (24. svibnja 2015.), Fratelli tutti (3. listopada 2020.) i Dilexit nos (24. listopada 2024.); apostolske konstitucije Pascite gregem Dei koje mijenjaju Zakonik kanonskog prava (23. svibnja 2021.) i Praedicate Evangelium o reformi Rimske kurije (19. ožujka 2022.); apostolske pobudnice Evangelii Gaudium (24. studenoga 2013.), Amoris laetitia (19. ožujka 2016.), Gaudete et exsultate (19. ožujka 2018.), Christus vivit (25. ožujka 2019.), Querida Amazonia (2. veljače 2020.), Laudate Deum (4. listopada 2023.), C’est la confiance (15. listopada 2023.), Dignitas infinita (8. travnja 2024.); i njegove posljednje knjige, „Život: Moja povijest u Povijesti“ (19. ožujka 2024.) i „Nadaj se“ (14. siječnja 2025.).
Štoviše, Zajednička deklaracija o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život, koju su potpisali papa Franjo i veliki imam Ahmed Al-Tayeb u Abu Dhabiju, Ujedinjeni Arapski Emirati, 4. veljače 2019., ima značajnu povijesnu i međureligijsku važnost. Ona označava prekretnicu u njegovim naporima za promicanje mira, suživota i međusobnog razumijevanja između različitih religija, posebice između kršćanstva i islama, dviju najvećih religije na svijetu.
Tijekom svog pontifikata papa Franjo poduzeo je ukupno 47 apostolskih putovanja u 66 različitih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu, 6. lipnja 2015. godine. U Sarajevu se susreo s članovima tročlanog predsjedništva i vjerskim vođama. Nekoliko visokih dužnosnika iz Bosne i Hercegovine također ga je posjetilo u Vatikanu.