Deset djevojaka provelo je subotu, 26. rujna, u našem samostanu Svetog Franje u Potocima u sklopu devete volonterske akcije, darujući svoje vrijeme i trud za opće dobro, ali i otkrivajući ljepotu redovničkog života iz prve ruke.
U sklopu devete po redu međunarodne volonterske akcije „72 sata bez kompromisa“, koja se u organizaciji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ održavala diljem Bosne i Hercegovine uz sudjelovanje oko 1 400 volontera kroz 65 projekata, velika radost ispunila je i naš samostan Svetog Franje u Potocima. Vrata našeg doma otvorile smo za deset mladih djevojaka koje su spremno stale pred izazov da tri dana rade za opće dobro.
Molitva, tišina i radost susreta
Naš susret započeo je ispred samostana upoznavanjem i kratkim uvidom u naše molitveno-radno druženje. Nastavile smo najvažnijom točkom dana – molitvom pred Presvetim. Za mirom koji nam Krist daruje čezne svako ljudsko srce, te smo u samostanskoj kapelici izmolile krunicu, litanije i sedam Očenaša za jedinstvo i mir u svijetu.
Tišina koja je obavijala unutrašnji prostor samostana i kapelice neodoljivo nas je vukla u susret sa samima sobom, s vlastitom nutrinom, te je u šutnji budila potrebu za sabranošću i liječila naše duše.
S motikom u ruci i pjesmom na usnama
Nakon zajedničke molitve i uz pokoji slatkiš, podijelile smo se u male grupe i krenule na posao. Mahom je to bio fizički posao za koji se činilo da možda ne priliči tako krhkim djevojkama, no njihova spremnost da zasuču rukave te vrlo spretno i vješto barataju lopatama, motikama, čupaju korov, prebacuju kamenje i metu sve nas je oduševila. Na našu primjedbu da su se možda umorile, zdušno su odgovarale: „Možemo mi još!“
Cilj ove akcije bio je susret i briga jedni o drugima, a ne samo posao koji je trebalo odraditi. Vrlo smo zadovoljne i sretne jer smo upoznale te mlade živote, željne iskustava, spremne raditi i radovati se. Uz sve to, bilo je prilike i za vožnju na prikolici po samostanskom dvorištu u kojoj su djevojke sasvim uživale, a jednoj od njih priredile smo i rođendansko iznenađenje!
Svjedočenje vjere bez riječi
Spremno smo ih primile u naše živote, naš samostan i vrtić kako bismo im ponudile ono za čim čeznu, odškrinuvši vrata odraslih i pružajući im priliku da osluškuju život iz prve ruke. Bila je ovo jedinstvena prilika da propovijedamo o Kristu bez korištenja riječi, da svjedočimo ljepotu redovničkog života, stavimo na vagu naše zajedništvo i odvagamo jesmo li nađene prelagane.
Organizacija poslova i vremena iziskivala je trud, ali zahvalne smo Bogu na darovanom lijepom vremenu, na milosti, miru i radosti kojima je obasuo naš dan.
S. Ivana Markotić, s. Monia Ljubić i s. Marija Šimić
