Ako se želimo vratiti sebi i susresti Boga moramo ući u tišinu. Upravo je to bio ovaj seminar: zaklon od svakodnevice, obveza, buke i trke, i susret sa živim Bogom.
Kroz svoj život bila sam na mnogim duhovnim seminarima, svaki od njih bio je na svoj način poseban i plodonosan. No, ovaj u Bijelom Polju ostavio je neizbrisiv trag. Poseban je jer u sebi nosi tri ključne dimenzije koje vode do istinskog susreta s Bogom: post, molitva i šutnja.
Seminar se održao u duhovnom centru „Biskup fra Paškal Buconjić“ pod vodstvom s. Ljilje Pehar i s. Marije Rotim. Tijekom četiri dana, od 18. do 21. rujna 2025., u ozračju duboke tišine i molitve, otvorila su se mnoga srca. I moje među njima.
Već samim dolaskom, postalo je jasno: Božja ljubav je jača od svega, ona prodire do srca, prije ili kasnije. Jedini uvjet je otvoriti se. A kada se srce otvori, Gospodin čini čudesa.
Program ispunjen duhovnim sadržajem
Seminar je bio dinamičan i sadržajan:
- euharistijska slavlja
- klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, tijekom cijele noć
- duhovni razgovori s časnim sestrama
- predavanja i razmatranja Svetog pisma
- molitva krunice – u kapelici ili u šetnji kroz dvorište
- osobni čin predanja života pred Presvetim
- vrijeme tišine, odmora i sabranosti
Poseban dojam ostavio je i trenutak kada smo pred Presvetim izgovarali svoje ime i molili:
„Gospodine, zvao si me – evo me.“ U tišini i pjesmi, dok zajednica moli za onoga tko kleči pred Gospodinom, događa se susret sa Živim Bogom.
Post – put prema slobodi
Tijekom seminara postili smo, jeli smo samo kruh i pili vodu. I upravo u tim trenucima, shvatila sam koliko toga u životu uzimamo zdravo za gotovo. Koliku snagu i simboliku ima običan komadić kruha.
Riječi fra Slavka Barbarića koje nam je često ponavljala s. Ljilja: „Kruh pijte, a vodu jedite“ na prvu zvuče neobično, ali kriju duboku poruku: žvakati kruh dok ne postane kao voda i zahvaljivati za svaku kap jer netko bi dao sve samo za tu jednu kap.
U postu i tišini dolazimo do spoznaje: koliko smo zarobljeni materijalnim stvarima. Hrana, piće, cigarete, mobiteli, garderoba, naši mali „bogovi“. Ali Gospodin nas zove na slobodu. Post nam pomaže da duh nadvlada tijelo. A da bismo izdržali treba pojačati molitvu.
Svjedočanstva i film
Snažan trenutak bio je i susret s Marijom Zorkom Vasilj, mladom misionarkom koja je provela devet mjeseci u Africi i hodočastila Gospi u Kibeho tri dana, noseći molitvene nakane dvjestotinjak ljudi. Njezina jednostavnost, hrabrost i pouzdanje u Gospodina ostavili su dubok dojam na sve nas.
Pogledali smo i film o sv. Pavlu, koji nas je podsjetio što znači vjerovati do kraja, ljubiti do smrti, i ne vraćati zlo za zlo.
Zajedništvo koje se ne zaboravlja
Od trenutka dolaska pa sve do posljednjeg dana, srca su se otvarala, pogledi su postajali topliji, a tišina ispunjena Božjom prisutnošću. U jednom trenutku klanjanja pomislila sam: „Ako je ovako u Raju ne želim nikamo drugdje.“
Na kraju seminara, u podjeli dojmova, svatko je posvjedočio kako ga je Gospodin dotaknuo na svoj, jedinstven način. Zajedništvo, zagrljaji, suze, razgovori… srca su se prepoznala i prije nego što su se upoznala.
Naša sestra Ljilja, nadahnuta Duhom Svetim, bila je poput dobrog pastira, brižno i s ljubavlju vodila nas je kroz sve dane seminara.
Poziv onima koji traže više
Ako me netko pita da mu kažem nešto o ovom seminaru, samo bih rekla: „Dužan si sebi dati jedan poljubac tako što ćeš otići na ovaj seminar.“ Otiđi i vidi. Poželjet ćeš se ponovno vratiti.
„Ljubav mi je sve objasnila, ljubav mi je sve riješila,
stoga obožavam tu Ljubav, ma gdje god da prebiva!“
— sv. Ivan Pavao II.
Marijana Jurilj, sudionica seminara