Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine organizirala je 6. rujna 2025. u župi i svetištu sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju Redovnički dan pod geslom „Hodočasnici nade na putu mira“. Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je tom prigodom svečano misno slavlje i uputio homiliju koju prenosimo u cijelosti:
REDOVNICI HODOČASNICI NADE NA PUTU MIRA
Redovnički dan, 6. rujna 2025.
Poštovana i draga braćo i sestre redovnici i redovnice, vrlo je sretna okolnost da ste se na svoj redovnički dan okupili upravo u Podmilačju, svetištu svetog Ivana Krstitelja, gdje ovaj svetac redovito okuplja velik broj hodočasnika. Naime, vrlo lijepo se slaže s naravi ovoga hodočasničkog mjesta, u koje ljudi dolaze s molitvenim nadama, što se ovogodišnje okupljanje redovnika i redovnica, koji žive i djeluju u Bosni i Hercegovini, događa pod geslom „Hodočasnici nade na putu mira”.
I.
Vaš fizički napor, koji ste učinili, ustvari je očitovanje vaših želja i nade da svaki i svaka od vas ponajprije nastavi svoje duhovno hodočašće, duhovni hod osobnoga napredovanja u nasljedovanju Isusova primjera i primjeni duhovnih poticaja vaših utemeljitelja i utemeljiteljica. Također, vaš dolazak u ovo svetište, i druženje sa Svecem koji je u Isusu prepoznao Spasitelja i drugima ga pokazao i navješćivao, naznačuje vašu želju, koju prati potreba i zahtjev vašega poslanja da Isusa, nakon što ste ga sami upoznali kao Spasitelja, drugima pokazujete i navješćujete u duhu svoje redovničke karizme i novoga načina evangelizacije.
„Hodočasnici nade” je središnja tema i misao Jubileja 2025. godine, koliko je prošlo od rođenja Isusa Krista, kojega apostol Pavao naziva imenom „nada naša”. U tom smislu, hodočasnici nade su oni koji u svom životu nasljeduju Isusa Krista kao svoju nadu. Stoga, riječima kojima je ovaj apostol tako nazvao Isusa i njima pozdravio svog učenika Timoteja, i ja svima vama, kao pravoj braći i sestrama u vjeri želim: Milost vam, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega i nade naše (usp. 1 Tim, 1,1-2).
Ljudski život, viđen očima vjernika, ustvari je zamišljen i odvija se kao neko dugo hodočašće prema konačnom cilju, ususret Svetomu, prema uskrslomu Kristu koji je prvina usnulih, u drukčiji način života, jer na ovoj zemlji „zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset” (Ps 90,10). I dok smo na tom hodočašću, zajedno s Mojsijem ponavljamo molitvu Gospodinu da nas nauči dane naše brojiti, da steknemo mudro srce i da milostiv bude slugama svojim (usp. Ps 90,11-12). Taj osobni odnos s Bogom je prvo značenje naziva „hodočasnici nade”. Njegov sadržaj bio bi: osobno upoznati Isusa i prihvatiti ga svojim životom, naučiti se ponizno prihvaćati istinu da smo privremeni i u prolazu ovim svijetom, moliti Gospodina da nam srce postane puno njegove mudrosti i da nam uvijek bude milostiv. To bismo mogli nazvati vertikalom našega života. Taj uspostavljeni odnos s Bogom je egzistencijalna vertikala našega života i nosivi stup vjerničkog postojanja i redovničkog identiteta.
II.
Redovita je pojava da hodočasnici svoje djelo, napore, molitve i zavjete prikazuju radi sebe ali jednako i radi drugih. Jedno bez drugoga u kršćanstvu jednostavno ne ide. I ne bi smjelo ni postojati. To vrijedi posebice za hodočasnike nade, jer Bog je naš spasitelj, a drugi ljudi, naša braća i sestre, njihovo dostojanstvo i potrebe, su mjesta našega spasa. To bi bila horizontala kršćanskoga života čije vršenje izvire iz vertikale, osobnog odnosa s Bogom. Ona o toj vertikali ovisi, s njom tvori križ na koji je kršćanin raspet. Kršćanska horizontala postoji samo dok ima toga nosivog stupa. Bez te vertikale, sve, čak i u najboljoj verziji, postaje samo filantropija i humanizam.
Godina nade, kako je nazvan ovaj Jubilej, ohrabruje sve katoličke vjernike. Među njima na osobit način potiče redovnike i redovnice u njihovim fizičkim i duhovnim naporima, da donose i osnažuju nadu u ovom svijetu koji je pun kušnjȃ i tragedija, da doprinose uspostavi i jačanju mira u vrijeme brojnih ratnih tragedija, da surađuju u čuvanju okoliša i svega stvorenoga, da budu prepoznatljivi po širenju općega bratstva među ljudima tako što će svakodnevno poslušno osluškivati Riječ Božju i biti osjetljivi za potrebe onih koji su najslabiji. Takvo hodočašće, vođeno povjerenjem u Božje obećanje i nadom u njegovo ispunjenje, pretvara se u konkretna djela solidarnosti i brige za druge u zajedničkom očekivanju konačnoga cilja. On se zove Kraljevstvo Božje, a počinje rasti već na ovom svijetu i postoji tamo gdje se živi u skladu s Božjim pravilima. To kraljevstvo nije obilježeno teritorijem ni fizičkom snagom. Ono je stanje duha i pristajanje života poradi Krista. Sveci su tomu dokaz. Mali, a veliki. Slabi, a jaki. Tako poučava i Apostol naroda koji piše da je jak onda kad je slab radi Krista (usp. 2 Kor 12,10).
Biti u duhovnom hodu na kršćanski način znači biti u stalnom pokretu i rastu u svijesti i vjeri da je Bog prisutan u svakodnevnom životu i živjeti u skladu s pravilima Evanđelja. To dvoje doprinosi i pomaže jačanju i produbljivanju odnosa s božanskom stvarnošću na razini vjere i sa zajednicom vjernika u obliku karitasa. Iz tih dvaju odnosa proizlazi snaga, koja je sposobna širiti i osnaživati nadu u svijetu. Pri tomu su redovnici i redovnice pozvani sudjelovati zajedno s ostalim dijelovima Crkve i s drugim ljudima koje susreću.
III.
Današnji prvi odlomak iz Svetoga Pisma, koji nam je naviješten, preuzet je iz Pavlove Poslanice Kološanima. Providnost nam ga je poslala kao predložak za razmišljanje. Stoga je opravdano pitati se što nam Bog time želi poručiti. Ili još konkretnije: Što Pavao misli na koji način redovnici i redovnice trebaju i mogu biti hodočasnici nade na putu mira?
Na početku poslanice Kološanima Apostol je ispisao kristološki himan, u kojoj je predstavio Kristovo apsolutno prvenstvo i njegovo djelo općega spasenja. Tamo se čitaju svima nama poznate riječi da je Krist „slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima” (Kol 1,15-20).
Izravan nastavak toga Pavlova himna je današnji odlomak. I koliko je on literarni nastavak, još je više sadržajni zaključak kojim ovaj Apostol svojim čitateljima i slušateljima predlaže da njihov život bude nastavak Isusova života na način nasljedovanja njegova primjera i nauka.
Bog svima, koji su od njega „po zlim djelima udaljeni i neprijateljski raspoloženi”, po Kristu i njegovoj smrti, ponudio izmirenje sa sobom. Ta blizina s Bogom briše i svaku udaljenost od čovjeka. Tako, prihvaćanje Kristova primjera opet postaje neka vrsta duhovnoga „križa”, mjesto svjedočenja blizine s Bogom i čovjekom. Uzgor i poprijeko, kako bi to nazvala hrvatska narodna mudrost.
Apostol Pavao je primjer kršćanskoga propovjednika koji je i vrlo praktičan učitelj. Bio je dubok i misaon u tumačenju sadržaja vjere i vrlo konkretan u svom nauku i izričaju. Konkretan je i u odlomku kojim danas u Podmilačju šalje poruku nama, jednako kao nekada kršćanima u grčkom gradu Kolosu. Tako, nakon duboko umnog i vrlo zahtjevnog himna o Kristu, u ovom odlomku sažima da se nalaze na putu izmirenja s Bogom, a time i na putu uspostave mira s ljudima, oni koji iskreno teže biti sveti, neporočni i besprijekorni, i koji nastoje ostati u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja, koji se trude propovijedati evanđelje svakom stvorenju pod nebom i biti mu poslužitelji (usp. Kol 1,21-23).
U svemu tomu Isus je početak jer je i došao da u svemu bude prvak. A „vi pošteni redovnici, Isusovi nasljednici”, kako vas oslovljava pučka pobožna pjesma, prije drugih pozvani ste biti sveti, neporočni i besprijekorni, ostati u vjeri utemeljeni i stalni u nadi evanđelja. Sȁmo po tomu jeste, i jesmo svi zajedno, hodočasnici nade na putu mira.
(KVRPP BiH)