U mjesecu srpnju, kad sunce nemilosrdno isijava svoj žar na hercegovačko tlo, a čovjek traži zaklon od žege, vjernici ipak ne prestaju tragati za izvorom pravoga svjetla – Gospodinom Isusom Kristom.
Upravo je razmišljanje o čestitosti i gorljivosti života bilo u središtu seminara posta, molitve i šutnje pod geslom: „Za život čestit molimo, obnovi našu gorljivost“ (iz liturgije časova, Povečerje). Seminar se održao od 2. do 5. srpnja 2026. godine u Duhovnom centru „ Biskup fra Paškal Buconjić“ u Bijelom Polju, a vodile su ga s. Ljilja Pehar i s. Marija Rotim. Sudionici su odlučili izdvojiti ovo vrijeme za sebe kako bi kroz post, molitvu i šutnju tražili način kako biti u trajnoj adoraciji Onome koji nas neprestano, s ljubavlju, obasjava svojim pogledom.
Pobjeda nad strahom i povratak istinskim vrijednostima
Zar to već nije gorljivost – uskratiti svome tijelu raznovrsnu hranu i hraniti ga samo kruhom i vodom? To je izvrstan način da se tijelo odmori i utišaju njegove, ponekad neumjerene želje, te da se na taj način dopusti duhu da se vine u visine božanskih naslada.
Na početku, kako svjedoče i sami polaznici, nije bilo lako. Pojavio se strah od toga kako preživjeti nekoliko dana samo o kruhu i vodi. Svaki je početak težak, ali uz čvrstu volju i plemenitu nakanu sve je moguće. Gospodin blagoslivlja dobre odluke i daje snagu za njihovo ostvarenje, jer bez njegove milosti sami ne možemo učiniti ništa.
Sestra Ljilja nas je više puta poticala na razmišljanje o čestitosti života i gorljivosti u njezinu očuvanju. Zanimljivo je primijetiti kako su se prijašnje generacije, kako u našim obiteljima tako i šire, unatoč zahtjevnim životnim okolnostima više borile ostati čestitima. Imali su strahopoštovanje i živjeli su za uzvišenije vrijednosti. Danas nama često nedostaje upravo takvoga, dubokog pouzdanja u Gospodina.
Noćno klanjanje – susret bez maski
Posebnost ovoga seminara bilo je cjelonoćno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U noćnoj tišini, dolazeći pred Gospodina, doživljavali smo posebne trenutke. Tada nutrina postaje glasnija, a čovjek stoji pred Bogom baš onakav kakav jest, bez maski.
Pred Gospodinom se sve „ljušti“ i ostaje samo istina koja oslobađa. U tim trenucima padaju i važne životne odluke. Dovoljno je samo biti tu, a Gospodin djeluje.
Bogu hvala na ovim darovanim trenucima u kojima smo se mogli povući iz svakodnevnih obveza i zastati pred Gospodinom i sobom. U tom miru sat kao da sporije kuca, vrijeme više ne moramo „loviti“, dapače, čini se da ono teče sporije. Na kraju, ostaje samo ono najbitnije u životu: upoznati i ljubiti Gospodina te svoga bližnjega.
s. Marija Rotim