U Biskupskom ordinarijatu u Mostaru u četvrtak, 18. prosinca 2025., održan je božićni prijam i čestitanje u zajedništvu s mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-mrkanske biskupije mons. Petrom Palićem. Susretu su nazočili nadbiskup Aldo Cavalli, biskup u miru Ratko Perić, provincijal fra Jozo Grbeš, svećenici, redovnici i redovnice, djelatnici Biskupskog ordinarijata te vjernici laici koji djeluju u ustanovama Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Na početku susreta božićnu čestitku u ime svih nazočnih uputio je generalni vikar don Nikola Menalo. U svome govoru osvrnuo se na lik svetoga Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, te simboliku biskupskoga prstena kao znaka zaručenosti biskupa Crkvi. Posebno je istaknuo zahvalnost za sedam i pol godina biskupske službe mons. Petra Palića, naglasivši kako prsten i pektoralni križ podsjećaju da je biskupska služba istodobno čast i križ, ali i trajno svjedočanstvo vjernosti Kristu i Crkvi.
Don Nikola je u svome obraćanju podsjetio i na brojne pastoralne, duhovne i organizacijske aktivnosti tijekom Jubilarne 2025. godine, od otvaranja Svete jubilarne godine i jubilejskih slavlja, preko pastoralnih pohoda župama, do duhovnih obnova, susreta i događaja u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Na kraju je biskupu Petru i svima nazočnima zaželio sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu.
Zahvaljujući na upućenim riječima, biskup Petar Palić u svome je obraćanju promišljao o otajstvu Božića kao otajstvu Riječi koja je postala Tijelom. Oslanjajući se na evanđeoski lik svetoga Josipa, istaknuo je vrijednost tihe, vjerne i odgovorne službe koja se često ostvaruje bez velikih riječi i vidljivih priznanja, ali ima duboku vrijednost pred Bogom.
Posebno se osvrnuo na Jubilej – Godinu nade, koju su biskupije zajednički živjele, istaknuvši kako je ona bila vrijeme duhovne obnove, zajedništva i jačanja nade da Crkva, ukorijenjena u Kristu, ima budućnost unatoč izazovima vremena. Podsjetio je da Bog djeluje i kroz ljudsku krhkost te da se od vjernika ne traži savršenstvo, nego ustrajna vjernost.
Na kraju je biskup Petar zahvalio svim svojim suradnicima – svećenicima, redovnicima i redovnicama te vjernicima laicima zaposlenima u biskupijskim ustanovama – na njihovoj predanoj službi. Susret je zaključio božićnom čestitkom i željom da zagovor svetoga Josipa prati život i djelovanje Crkve u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.
Adventski ugođaj božićnoga prijama dodatno su obogatili članovi Tamburaškoga orkestra u Mostaru, koji su svojim sviranjem i pjevanjem unijeli ozračje radosti, zajedništva i božićne priprave.
Donosimo cjeloviti govore generalnoga vikara don Nikole kao i pozdrav biskupa mons. Petra Palića:
BOŽIĆNA ČESTITKA BISKUPU PETRU PALIĆU
Poštovani gospodine biskupe Petre,
dragi biskupe u miru Ratko,
cijenjeni nadbiskupe Aldo,
ravnatelju Caritasa don Ante,
kancelare i tajniče don Antonio, djelatnici Ordinarijata,
mnogopoštovani oče provincijale i sestro provincijalka,
cijenjeni kolege svećenici,
uvaženi redovnici i redovnice,
braćo i sestre!
1. Svake liturgijske godine u božićnom vremenu Crkva pred nas stavlja velikoga sv. Josipa, ujedno i zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije i zaručnika BDM.
U vremenu zaruka Josipu je rečeno da je Marija trudna i da je dijete začeto po Duhu Svetomu te da će djetetu biti ime Isus što znači “Jahve je spasenje”. I Josipu je bilo rečeno da dijete koje će se roditi bit će Spasitelj koji će spasiti narod Božji od grijeha njegovih. On je došao na ovaj svijet ne radi sebe nego radi nas ljudi i našeg spasenja.
2. Vi gospodine Biskupe, za razliku od ostalih klerika, nosite prsten, simbol zaruka, koji je jedan od ključnih znakova biskupske službe u katoličkoj tradiciji. Prsten označava vjernost biskupa Crkvi, koju vodi i vidi kao Kristovu zaručnicu, ispunjenu Duhom Svetim i čuvaricu pologa vjere. Prsten nosite na desnoj ruci, a običaj ljubljenja prstena izražava poštovanje prema Vašoj službi. Nosite ga zajedno s pektoralnim križem kao znak časti i svetosti.
Prstenom ste zaručeni prije 7 godina za hvarsku Crkvu, a prije 5 godina za Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku partikularnu Crkvu.
Stoga, čestitamo Vam prvenstveno 7 i pol godina biskupske službe. Broj sedam predstavlja puninu i savršenstvo u biblijskoj tradiciji podsjećajući biskupa na zahvalnost za milosti primljene u službi Crkvi kroz puninu svetog reda. Želimo da Vas prsten i pektoral svakodnevno podsjećaju da je biskupska služba ujedno čast ali i križ na putovima i morima svakodnevnice. Prsten i križ potvrđuju biskupsku diskreciju i autoritet, koji se svakodnevno očituje preko Vaše osobnosti i susreta s vjernicima. Neka Božji glas o Spasitelju svijeta preko Vas i dalje dopire do nas. Neka preko Vaših ruku narod u našim partikularnim Crkvama bude blagoslovljen. Neka glas Božji dolazi i dalje preko Vas, jer osluškujete Božji glas i neumorno, uza sve svoje obveze, u samoći i tišini, držite Sveto Pismo između prstena i pektorala.
3. Mnoštvo je događaja i susreta zbog kojih želimo novorođenome Kralju Isusu Kristu zahvaliti na koncu ove građanske i jubilarne 2025. godine: od otvaranja Svete jubilarne godine, određivanja svetih mjesta na kojima vjernici mogu dobiti duhovne dobrobiti povezane s jubilejskim oprostom pa sve do organizacije posebnih programa i susreta za različite vjerničke skupine o čemu smo pravovremeno obavještavali i izvješćivali, a bilo ih je u prosjeku 2 mjesečno. I dalje ste nastavili pohod župama Grudskog i Širokobriješkog dekanata neumorno posjećujući vjernike upoznavajući se s crkvenim i društvenim životom u tom dijelu Mostarsko-duvanjske biskupije. Ono što Vam je stalno na srcu jest duhovna obnova i klera i redovnika te povjerenih Vam vjernika. Dragi Bog dao Vam je energiju i elan te ste neumorni u susretanju ljudi, vođenju i organiziranju duhovnih vježbi i obnova, dekanatskih i među dekanatskih susreta, pastoralnoga dana i događaja, dijeljenja krizama, đakonskih i svećeničkoga ređenja pa sve do obnova crkava i crkvenih objekata. Rado se odazivate na različite događaje a rado se sjećamo 1100. obljetnice Splitskih sabora održane ispred duvanjske župne i samostanske crkve 5. srpnja o. g. Nije Vam nikakav problem sudjelovati na raznim događajima širom domovine i svijeta. Iz vaših usta i djela jasno se očituje nauk Crkve.
U ovih nekoliko rečenica ne može se izreći mnoštvo susreta koje ste imali, ali ono što je važno jest da uvijek nastojite prebirati u srcu poslanje od Boga dano te nastojite to dostojno i vjerno prenositi vjernicima.
4. Vama, gospodine Biskupe, kojemu su povjerena ove partikularne Crkve želimo da odgovornu zadaću biskupstva i dalje vršite kroz naviještanje posvećujući narod Božji i upravljajući našim Biskupijama zajedno sa svojim svećenicima i Bogu posvećenim osobama. Najljepši Vaš odgovor Bogu očitovat će se u ustrajnosti u kojoj se ogleda prošlost i budućnost Crkve i naroda. Neka Vam u životu i djelovanju uz zagovor svetog Josipa pomogne i zagovor sv. Mihovila, zaštitnika manje ha (hercegovačke) dijeceze.
Neka Vama, gospodine Biskupe, susret s nama danas i kroz sljedeću godinu bude povlašteni trenutak služenja i radosti.
Vama, cijenjeni biskupe Petre, kao i svima na početku pozdravljenima, bio sretan Božić i blagoslovljena Nova godina.
Živjeli!
don Nikola Menalo, generalni vikar
BOŽIĆNI PRIJAM
18. prosinca 2025.
Poštovani biskupe Ratko, nadbiskupe Aldo, provincijale fra Jozo, generalni vikaru don Nikola,
poštovani svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjernici laici koji djelujete u ustanovama Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije!
Draga braćo i sestre u Kristu!
1. Srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem što ste se okupili na ovom božićnom susretu s biskupom. Na početku želim uputiti iskrenu zahvalnost generalnom vikaru don Nikoli na riječima čestitke i poticaja koje nam je uputio.
Na samom početku dopustite mi jednu osobnu napomenu. Ovih dana borim se, vjerojatno kao i mnogi drugi, s virusima i osobito s laringitisom i glas mi nije onakav kakav bih želio. Možda je to mala, ali vrlo konkretna nemoć barem nama kojima su riječ i glas glavno „radno sredstvo“, odnosno nemogućnost da se riječ izgovori jasno i do kraja. Upravo me ta slabost ovih dana snažno podsjeća na otajstvo koje slavimo.
Božić nam govori o Riječi koja je postala Tijelom u Isusu iz Nazareta. Govori nam o Božjoj Riječi koja se nije do kraja „izrazila“ snagom glasa ili ljudskom elokvencijom, niti posebnim pokazivanjem moći, nego se izrekla u tišini noći, u krhkosti djeteta, u poniznosti jaslica. Bog nije došao s moćnim govorom, nego s nemoćnom ljudskom stvarnošću. I upravo je u toj slabosti progovorio najjasnije.
Ako i sada moje riječi budu tiše ili nesavršene, neka to bude mali znak te iste istine: da Božja poruka ne ovisi o snazi glasa, nego o snazi prisutnosti. Riječ koja je Tijelom postala govori i onda kada riječi i glas zastaju.
2. Božić nas uvijek iznova vraća u središte naše vjere: u otajstvo Boga koji nam dolazi kao Emanuel – Bog s nama. U tom svjetlu, Matejevo Evanđelje iz današnje liturgije dana pred nas stavlja lik svetoga Josipa, pravednog i tihog čuvara Svete Obitelji. Josip ne govori mnogo, zapravo, u Evanđelju ne izgovara ni jednu riječ, ali njegov život postaje snažno svjedočanstvo vjere, poslušnosti i pouzdanja u Boga, osobito onda kada ne razumije sve što mu se događa.
U tom Josipovu iskustvu prepoznajemo i vlastiti put. Svatko od nas, u svom poslanju i službi, često je pozvan djelovati u skrivenosti, nositi odgovornost, ustrajati u vjernosti i onda kada nema velikih priznanja ni vidljivih plodova.
No upravo se u toj svakodnevnoj, tihoj vjernosti rađa ono što je pred Bogom najdragocjenije.
Svećenici, redovnici i redovnice, kao i vjernici laici zaposleni i uključeni u rad naših biskupijskih ustanova, na različite načine sudjeluju u istom poslanju Crkve. Svaki vaš doprinos, pastoralni, odgojni, karitativni, administrativni ili tehnički, neizostavan je za život i svjedočenje Crkve u ovom dijelu našega naroda. Hvala vam za sav trud, strpljenje i predanost koje često ostaju nevidljivi, ali nisu nepoznati Bogu.
3. U ovom božićnom ozračju želim se kratko, ali posebno osvrnuti i na Jubilej, Godinu nade, koju smo zajedno živjeli i koju ćemo, 28. prosinca, ako Bog da, zaključiti svečanim euharistijskim slavljem u našoj mostarskoj i trebinjskoj katedrali. Ta jubilarna godina bila je za naše biskupije vrijeme milosti, duhovne obnove i izgradnje zajedništva. Kroz brojna slavlja, različite događaje, susrete, molitvene i pastoralne inicijative u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji imali smo priliku ponovno osvijestiti tko smo, kome pripadamo i kamo smo kao Crkva pozvani ići.
Organizacija i ostvarenje jubilejskih događaja zahtijevali su mnogo truda, suradnje i spremnosti. No upravo smo kroz to iskustvo dobili nešto dragocjeno: dublje međusobno povjerenje, jače zajedništvo, novu svijest o bogatstvu pojedinaca i njihovih talenata, naših župa, zajednica i ustanova te obnovljenu nadu da Crkva, usprkos izazovima vremena, ima budućnost ako ostane ukorijenjena u Kristu. Jubilej nas je podsjetio da nada nije puka optimistična misao, nego čvrsto pouzdanje u Boga koji ide s nama.
4. Anđelove riječi svetom Josipu: „Ne boj se“, neka budu i poruka koja nas prati na prijelazu u novu godinu. Bog djeluje i kroz našu krhkost i ograničenost. Od nas se ne traži savršenstvo, nego vjernost. Ne traži se da vidimo cijeli put, nego da s povjerenjem činimo ono što nam je danas povjereno.
Uz ovu misao, dolaze mi na pamet riječi kardinala sv. Johna Henrija Newmana, koga je papa Lav XIV. 1. studenoga ove godine proglasio crkvenim naučiteljem i suzaštitnikom katoličkog obrazovanja. On je još kao anglikanski svećenik napisao jednu svoju pjesmu pod nazivom: „Lead, Kindly Light“, Vodi me, Blaga Svjetlosti. U njoj, između ostalog, kaže:
„Vodi me, blaga Svjetlosti, kroz tamu što me okružuje,
vodi me Ti…
Korake moje Ti čuvaj; ne tražim da vidim
daljine puta – dovoljan mi je jedan korak.“
Božić je upravo ta sigurnost: na putu nismo sami, jer je On Emanuel!
5. Zato još jednom želim zahvaliti svakome od vas, počevši od mojih najbližih suradnika, generalnog i biskupskog vikara, kancelara i tajnika, kao i svih ravnatelja i voditelja naših biskupijskih ustanova i ureda, za sve što činite za Crkvu u ovim biskupijama. Vi ste, poput svetoga Josipa, čuvari onoga što je sveto, često u tišini i bez velike pozornosti, ali s velikom ljubavlju.
Neka nas u novoj godini prati zagovor svetoga Josipa, zaštitnika Crkve, naše Mostarsko-duvanjske biskupije i radnika. Neka nam isprosi postojanost u vjeri, mudrost u odlukama i radost u služenju. Neka Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa blagoslovi sve vas, vaše obitelji, vaše zajednice i sav vaš rad.
I neka u našim srcima uvijek živi božićna istina koja nas nosi i ohrabruje: Emanuel – Bog je s nama.
Sretan i blagoslovljen Božić svima!
Biskup Petar Palić
