O Spomenu svih pokojnih članova franjevačkih redova u ponedjeljak, 3. studenoga 2025., u samostanskoj kapeli u Bijelome Polju slavljena je sveta misa za pokojne sestre Provincije. Misno slavlje predvodio je fra Ante Marić u suslavlju s p. Mirkom Nikolićem, a sestrama Provincije pridružili su se i članovi obitelji pokojnih sestara.
U propovijedi fra Ante je podsjetio na značenje spomena svih vjernih mrtvih te istaknuo da se toga dana, ali i svakoga dana, Crkva sjeća onih „koji su ovaj svijet napustili u znaku vjere“. Spomen svih vjernih mrtvih uveo je sv. Odilo 998. godine u benediktinskom samostanu Cluny u Francuskoj, a blagdan se ubrzo proširio cijelim zapadnim svijetom te se u Katoličkoj Crkvi službeno slavi od 1311. godine.
Fra Ante je pojasnio kako se toga dana osobito molimo za duše u čistilištu, za one koji su „zaogrnuti Kristovom ljubavlju, ali još nisu u punini nebeske slave“. Podsjetio je i na riječi velikoga pjesnika Dantea koji je čistilište opisao kao stanje „u kojem se ljudski duh čisti te postaje dostojan da se uzdigne u nebo“.
Govoreći o ljubavi i ljudskosti, fra Ante je ispričao dirljivu priču s dobrotvorne večere za djecu s posebnim potrebama, u kojoj je otac jednoga dječaka podijelio iskustvo o tome kako mu je sin, unatoč teškoćama, bio prihvaćen u igri s vršnjacima. Taj je trenutak, istaknuo je fra Ante, pokazao kako istinska ljubav i dobrota imaju snagu preobraziti svijet.
„Taj dan“, rekao je otac u priči, „dječaci obiju ekipa pomogli su donošenju komadića prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet.“
Ivan, dječak o kojem je govorio, umro je iste zime, ali je otišao iz ovoga svijeta s osmijehom, svjestan da je bio prihvaćen i voljen.
U završnom dijelu propovijedi, fra Ante je rekao:
„Kad uđemo u rijeku šutljivih mislenika koji se upućuju na groblja širom svijeta izranjaju u našim uspomenama mnogi, možda već zaboravljeni, a koji su svoje živote utrošili da na svijetu bude više svjetla, više pjesme, mira, kruha i duha, više slobode i ljubavi.“
Tako, naglasio je fra Ante, Dan mrtvih postaje Danom živih, dan zahvale i nade, kada grobovi naših pokojnika ne govore o kraju, nego o životu koji se nastavlja u Bogu. „Čovještvo je najljepša ljepota“, podsjetio je fra Ante riječima mladog Krste Frankopana.
Nakon euharistije, sestre i članovi obitelji zadržali su se u zajedništvu i sjećanju, dijeleći uspomene na pokojne sestre, zahvalni za njihova svjedočanstva vjere i ljubavi.
