Sestre u Hercegovini nakon II. svjetskog rata postale su na neki način župne sestre zbog društvenih i političkih okolnosti, zbog potreba same mjesne Crkve, ali i radi opstanka na ovim prostorima. Sve do šezdesetih godina sestre su na župama radile bez redovničkoga odijela koje je u BiH bilo zabranjeno. Bavile su se samo vođenjem župskog domaćinstva. Od tada počinju pomagati svećenicima u katehiziranju djece i vođenju liturgijskog pjevanja. Prva župa u kojoj su sestre počele s vjeronaučnim poukama bila je župa Široki Brijeg. U novim okolnostima i novom vremenu katehetsko djelovanje predstavljalo je u nekom smislu povratak na izvorno poslanje Družbe – odgoj mladeži, u kojemu odgoj u vjeri svakako ima najvažnije mjesto.

I danas su sestre vjeroučiteljice intenzivno uključene u župni apostolat. U želji da što bolje odgovore na potrebe mladih s kojima se susreću pronalaze što prikladnije oblike djelovanja. Rad s djecom i mladima u župi mnogostruk je. Osim sakramentalne pripreme djece (prvopričesnika i krizmanika) sestre su po župama aktivne i na druge načine: rad s obiteljima, praćenje mladih, seminari, molitvene skupine, pripremanje za liturgiju na različitim razinama, pripremanje prigodnih priredbi, karitativno djelovanje, rad s Franjevačkom mladeži i sl.

Desetak sestara uključeno je u pastoralni rad u Hrvatskim katoličkim misijama u Europi i Americi.