Franjina poruka današnjem svijetu je:

• u svim stvarima doživljavati Boga
• susresti Boga u lomljenju kruha i u siromašnoj braći i sestrama

Jedna legenda franjevačke predaje priča sljedeće: Jednoga se dana Franjo, pun radosti, iznenadio nad samim sobom jer je u svim stvarima počeo doživljavati Boga. I tako prolazeći pokraj neke breskve, reče joj: “Breskvo, sestro moja, pričaj mi o Bogu!” Breskva se malo potrese, kao da lagani vjetrić prođe kroz nju i sva odjednom procva, kao da je proljeće u nju ušlo. Još veseliji, Franjo ode dalje. Dođe do jednog potoka koji se kod jedne prijatne sjene na prirodan način zagatio. Opojen Bogom, reče mu Franjo: “Potoče, brate moj, pričaj mi o Bogu!” Voda poče žuboriti i kao da želi govoriti.

Tada se potpuno umiri i učini se zrcalom. Franjo pogleda pažljivo u dubinu. I u tom času ugleda dolje Klarino lice. Blistajući od radosti ode dalje. Malo nakon toga ugleda jato ptica kako stoje na jednoj uzici. “Ptice, sestrice moje, pričajte mi o Bogu!” I ptice počeše cvrkutati jednu melodiju koju u tom kraju nitko nije čuo. I cvrkutahu neprestano. Tada ušutješe. Napraviše jednu vrstu križa i poletješe kao strijela gore prema plavom nebu.

Kipteći od veselja ode Franjo dalje. Susrete jednog čovjeka s naprtnjačom na leđima. Izgledalo je da dolazi s dalekog putovanja. Reče mu Franjo: “Dragi moj brate, pričaj mi o Bogu!” Ali brat ne reče ništa, nego uze Franju za ruku i povede ga prijazno u grad. Dođoše do centra, prođoše gradom i zaustaviše se na rubu grada gdje stanuju siromasi. Čovjek dođe na mali trg odakle ljudi nose oskudnu vodu, žene peru rublje, stari se zabavljaju, najsiromašniji prose milostinju i djeca se igraju. On otvori torbu i darežljivo podijeli kruh. Svi se približe. Uzeše kruh i opet se vratiše. Ruka je nosila torbu tamo-amo. Kruh je bio velikodušno razdijeljen. I onako kako su ljudi kruh koji su sami primili, dalje međusobno dijelili i jedni drugima pomagali, tako na čudesan način nije nestajalo kruha iz torbe, a svi potrebni su se nasitili. Čovjek je vrlo ozbiljno pogledao prema nebu i rekao samo: “Oče naš!” Tada je pogledao uokrug i samo rekao: “Kruh naš!” Franjo je shvatio i nije se od veselja mogao suzdržati, jer je u lomljenju kruha i u siromašnoj braći i sestrama, koji su darovani kruh među se dijelili, susreo Boga.

(Leonardo Boff: Nježnost i snaga; str.77.-78.)