Drugi vatikanski sabor veli: Ulaganje u odgoj novih naraštaja znači ulaganje u budućnost Crkve i nacije. Bez dobroga se odgoja novih naraštaja ne mogu stvarati ni dobri izgledi za budućnost mjesne Crkve i nacije. (…) Budućnost se čovječanstva nalazi u rukama onih, koji su sposobni budućim naraštajima prenijeti razloge života i nade. (Gaudium et Spes, 31)

Povijest djelovanja

Školstvo i odgojno djelovanje Školskih sestara franjevaka u Hercegovini počelo je u vrijeme Austro-Ugarske kada su u BiH postojale 54 katoličke škole. Nova je vlast pronalazila različite načine da onemogući rad tih škola i prisili njihove upravitelje da ih zatvore. Tako se broj vjerskih škola smanjivao, a nove su vrlo rijetko otvarane. Od katoličkih škola ostale su samo neke koje su pripadale pojedinim redovničkim družbama. U takvim je okolnostima 1913. godine otvorena pučka škola Školskih sestara franjevaka u Bijelome Polju. To je bila jedna od tri vjerske škole osnovane za vrijeme austro-ugarske vlasti u Hercegovini. Tada je u pučkim školama ženskih redovničkih ustanova uopće, pa i u školi Školskih sestara franjevaka u Bijelome Polju bio veći broj ženske djece.

Odgojno djelovanje Školskih sestara franjevaka u Hercegovini na području školstva najznačajnije je bilo između dva svjetska rata. Poslije II. svjetskog rata sestre su ostale ne samo bez svojih škola, nego i bez vlastite imovine. Zahtjevi i potreba vremena u takvoj poslijeratnoj situaciji preusmjerili su djelatnosti sestara. Dolaskom demokracije vjeronauk je postao dijelom nastavnog školskog programa pa sestre uz župske aktivnosti, sudjeluju i u školskom vjeronauku.

Danas

U državnim školama radi dvadesetak sestara. Većina njih su vjeroučiteljice a neke rade kao profesorice u školama i visokim učilištima.