Ova je kuća prva u koju su se smjestile sestre nakon dolaska iz Maribora 1899. godine i ustanovljena kao sirotište. U prošlosti je imala zabavište (1919.), domaćinsku školu (1924.) i pučku školu (1944. – 45.). Tu se nalazio i manji internat za djevojke koje su pohađale srednje škole u gradu. U njoj je bio smješten i novicijat (1923.–1948.) i provincijalna kuća (1932.–1949.). Ova je zajednica sestara bila najbrojnija u Hercegovini.

Nakon Prvoga svjetskog rata ovaj se zavod proširio otvaranjem školskih i odgojnih ustanova. Sve su ustanove radile do 1945. Godine 1949. kuća je nacionalizirana i u travnju te godine sestre su je morale napustiti. Godine 1994. kuća je vraćena sestrama na korištenje, a 1996. i dijelom obnovljena.

Sestre su se ponovno vratile i uselile u kuću 1997. Te godine obnovljena je i crkvica posvećena Svetoj obitelji koju je zajedno s kućom blagoslovio mjesni biskup mons. dr. Ratko Perić. Godinu dana kasnije završena je obnova i drugoga dijela kuće gdje je, nakon pedeset godina, vraćen novicijat. Tu je zadržan sve do 2005. kad je premješten u Bijelo Polje. U krugu samostana danas postoji i bolesnički odjel za bolesne sestre i vezionica crkvenoga ruha. Izgrađen je i internat za studentice koje za vrijeme studija borave u Mostaru. Danas u ovoj zajednici živi 31 sestra. Većim dijelom su sestre na službi u bolnici, ali i u školstvu.

Odlukom Provincijalnog kapitula (2011.), ova je kuća početkom rujna 2012., nakon 63 godine, ponovno postala službeno sjedište provincijalne predstojnice.