9. rujna 2025.
Rođena: 2. studenog 1923., Služanj/Čitluk
Novicijat: 8. rujna 1942., Mostar
Prvi zavjeti: 25. ožujka 1944., Mostar
Preminula: 9. rujna 1944., Mostar
Matija s. Vladimira rođena je na Služnju u obitelji Šimuna i Milice, rođ. Barbarić. U novicijat je stupila u dobi od 19 godina, u jeku rata. U novicijatu se teško razboljela od tuberkuloze. Morala je i prekinuti novicijat i ponovno ga nastavljati. Zato je prve zavjete položila godinu i pol dana nakon stupanja u novicijat.[1] Boravila je neko vrijeme i u roditeljskoj kući s nadom u oporavak. No do toga nije došlo. Bolest je hvatala maha. Iz roditeljske kuće prevezena je u bolnicu u Mostar. Bila je posve svjesna da je to put bez povratka. To je i rekla svojima: nećemo se više vidjeti. Umrla je u 21. godini života, a njezini zemni ostaci počivaju na sestarskom groblju Gruban u Bijelom Polju.[2]
Po naravi je bila osjećajna i nježna, ugodna u društvu. Iako umire tako mlada, za nebo je sazrela u patnji. O njoj je zapisano svjedočanstvo: „Kada bi njezin život htjeli opisati sa dvije rieči te bi bile: patnja i strpljivost. Dugo je i težko bolovala, ali je sve bolove i patnje podnosila primjernom strpljivošću i predanjem u volju Božju“.[3]
Gospodin ju je primio tamo gdje „boli i suza nema“ (usp. Otk 21,4).
[1] Usp. ABOM, 511/44.
[2] Nekrologij provincije; Sjećanje gđe Nedjeljke Odak, rođ. Soldo (1934.), sestre s. Vladimire.
[3] † S. Vladimira Soldo, KO, br. 10 (1944.), str. 142; Ovdje se navodi da je s. Vladimira položila zavjete 6. rujna, tri dana prije smrti. Smatram vjerodostojnim podatak iz bilješke 65, ovdje, jer se radi o službenom izvješću mjesnog biskupa Kongregaciji za redovnike o sestrama koje su stupile u novicijat i polagale zavjete.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 49.)