22. ožujka 2025.
Rođena: 23. lipnja 1921., Mokro/Široki Brijeg
Novicijat: 8. rujna 1941., Mostar
Prvi zavjeti: 9. rujna 1942., Mostar
Preminula: 22. ožujka 1948., Bijelo Polje
Matija s. Silvija potječe iz Mokrog, župa Široki Brijeg. Rodila se u brojnoj obitelji Marka i Dragice rođ. Miličević kao najstarija od djece. U kandidaturu je stupila 1. rujna 1936. u Širokom Brijegu. Kao kandidatkinja pohađala je stručnu školu naših sestara u Širokom Brijegu. Da bi mogla priskrbiti novac za školarinu, radila je noću ručne radove za neke gospođe u Širokom Brijegu. Nekada joj je u tom pomagala i njezina mlađa sestra Anđa. Nakon završene škole stupila je u postulaturu u Mostaru. Nedugo zatim, na blagdan sv. Ane, 1941. poginuo joj je otac u Drvaru tako da je majka sama morala podizati djecu. U novicijat je Matija s. Silvija stupila iste, 1941. godine u Mostaru gdje je položila prve zavjete. Zavjete je i obnavljala u Mostaru narednih godina, istoga dana i mjeseca, tj. 9. rujna. Njezina novicijatska skupina trebala je polagati vječne zavjete 1945. Međutim, te godine nitko nije polagao vječne zavjete nego su zavjete obnovile na još jednu godinu. Dok su druge polagale vječne zavjete sljedeće, tj. 1946. godine, s. Silvija je obnavljala zavjete i dalje na jednu godinu. Iz dostupnih izvora ne vidi se da je polagala vječne zavjete.[1]
Cijelo vrijeme svog kratkog redovničkog života ostala je tijesno povezana sa svojom obitelji. Kao najstarije dijete u obitelji bez oca, osjećala se dužnom na neki način pomoći majci i ostalima. I u samostanu su imali razumijevanja za tu situaciju. Tako je s. Silvija češće posjećivala obitelj te je svoje mlađe sestre naučila šivati, vesti i drugim vještinama, tako da su mogle nešto priskrbiti za život.
Kao sestra djelovala je najprije u Širokom Brijegu, radeći u istoj školi koju je pohađala ranije. Godinu dana radila je i u mostarskoj bolnici obavljajući poslove iz svoje struke (šivanje), a zadnje nepune dvije godine života provela je u Međugorju. Tu je već bila načeta bolešću crijevne tuberkuloze koja se proširila na pluća. Mnogo je trpjela u bolesti. Liječenje nije dalo rezultata. Iz Međugorja je bila došla nekoliko tjedana u roditeljsku kuću, a odatle je otišla u Bijelo Polje gdje je provela posljednje tjedne života[2], svjesna blizog kraja i predana u volju Božju. Dan prije smrti u posjet joj je došla majka koju je s. Marta Zelenika, tada na Širokom Brijegu, potaknula da ide u Bijelo Polje jer je s. Silvija bila veoma slabo. Sluteći kraj, s. Silvija zamolila je majku da ostane uz nju, barem jedan dan još. Majka je uz nju i probdjela tu posljednju noć njezina života. U osvit dana zamolila je da žurno pozovu svećenika svjesna da joj posljednji časovi života otkucavaju. Župnik (don Cvitan Radišić) joj je podijelio sakramenat umirućih, ispunivši joj posljednju želju koju je izrekla: „Daj mi Isusa da putujem s njim“. Primivši pričest preminula je u nazočnosti susestara, svoje majke i župnika. Majka je jedina iz obitelji i nazočila njezinom pokopu.[3]
Tijelo s. Silvije počiva na groblju Gruban. Njezina obitelj do dana današnjeg posjećuje redovito mjesto njezina zemnog počivališta.
[1] Usp. Knjiga novicijata I. i Knjiga zavjetovanja I.
[2] Raspored sestara, god. 1943.-1947.; Nekrologij provincije; Sjećanja sestara.
[3] O posljednjim danima s. Silvije i njezinoj obitelji pripovijedala mi je Anđa Musa, rođ. Pavković (1925.), sestra s. Silvije, na Širokom Brijegu 20. ožujka 2013.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 61-62.)