15. travnja 2025.
Rođena: 29. studenog 1907., Rodoč/Mostar
Novicijat: 19. ožujka1931., Mostar
Prvi zavjeti: 20. ožujka 1932., Mostar
Vječni zavjeti: 20. ožujka 1935., Mostar
Preminula: 15. travnja 1992., Baška Voda (HR)
S. Zvjezdana Anica još je jedna sestra iz rodočkog naraštaja sestara. Rođena je u obitelji Nikole i Šime, rođ. Markić u Rodoču, koji danas pripada mostarskoj župi sv. Petra i Pavla. U odrasloj dobi stupila je u kandidaturu u Mostaru, 10. srpnja 1929. U Mostaru je završila novicijat i položila prve zavjete. I s time završava prva hercegovačka etapa njezina redovničkog života.
Za dugi niz godina poslušnost će poslati s. Zvjezdanu u Bosnu i premještati je po tamošnjim filijalama. Upravo kada je s. Zvjezdana došla u samostan, u Bosni su otvorene dvije podružnice: Sarajevo (franjevačka bogoslovija na Bistriku) i Visoko (franjevačka gimnazija i konvikt). Na tim podružnicama bile su brojne sestarske zajednice jer je za velik broj đaka i studenata svaki dan trebalo obavljati mnoge domaćinske i kućanske poslove. S. Zvjezdana je poslana u Sarajevo, na Bistrik i tamo je bila dugi niz godina, u dva navrata, od 1933.- 1941. sigurno, a možda i do kraja rata te od 1953.-1956. Bila je također nekoliko godina u franjevačkom samostanu Tolisa (1946.-1949.), na Plehanu i u Guča Gori kod Travnika. Bosanski period njezina života trajao je do 1963. kada se vratila u Hercegovinu, u svoju matičnu provinciju. Nakon povratka, kratko, godinu dana je bila na službi u franjevačkom samostanu Mostar i 4 godine u Slanome. Preostali dio života provela je u Bijelom Polju (1968.-1992.) [1]
S. Zvjezdana bila je neumorna radnica, strpljiva i požrtvovna. Osobito je poštivala svećenike, ali i svakog drugog čovjeka. Molila je u „tajnosti svoje sobe“ ustajući rano, prije napornog posla u praonici. I znala je i trpjeti „u tajnosti“, bez prenemaganja.
Zadnjih godina života ozbiljnije je pobolijevala. Međutim, njoj nije bilo suđeno da svoje staračke dane okonča u miru, među sestrama u Bijelom Polju. Kad je rat devedesetih godina počinjao, s. Zvjezdana je bila već teško bolesna, nepokretna na postelji. Takva je morala „bježati“. Prvih dana travnja 1992. evakuirali su je kroz srpske barikade, do Baške Vode gdje je bio već velik broj sestara iz Bijelog Polja i nekih drugih kuća. Nekoliko dana kasnije, s. Zvjezdana je umrla. Bilo je pitanje gdje je pokopati jer, ni u Bijelom Polju ni u njezinom rodnom Rodoču to nije bilo moguće. Tada su franjevci Provincije Presv. Otkupitelja u Makarskoj dali da se s. Zvjezdana pokopa u njihovoj grobnici. Sprovodni obredi bili su u posebnom molitvenom ozračju, a vodio ih je gvardijan fra Božo Norac Kevo. Pjevali su makarski bogoslovi, a od pokojnice se oprostio i fra Tomislav Pervan. Posljednjem ispraćaju nazočila je i rodbina pokojne s. Zvjezdane. Bio je to tako neobičan sprovod, izvan Bijelog Polja i Grubana. Osvijestio je nazočnim sestrama još više situaciju u kojoj se našla naša provincija i koja se na neki način „odrazila“ u izbjeglištvu i smrti s. Zvjezdane. I osvijestio je da kuća nisu zidovi, nego žive osobe koje tvore zajednicu, koja živi i kad je materijalna kuća srušena.
Posmrtni ostaci s. Zvjezdane preneseni su u Međugorje, na groblje „Srebrenica“ 23. rujna 1993. Tamo ona, zajedno s drugim susestrama, očekuje Uskrsnuće.[2]
[1] ŠemKon, god. 1933.-1940.; APSa, Zabilješke s. Barbare Šenekar; Raspored sestara, god. 1963.-1991.; IVER, Zlatni jubilej redovništva, KZ 14(1981), str. 86.
[2] M. MIKULIĆ ml, S. Zvjezdana Marjanović (1907.-1992.), KZ 25(1992.), str. 19-23; Sjećanja sestara.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 190-191.)