5. svibnja 2024.
Rođena: 5. kolovoza 1882., Rodoč/Mostar
Novicijat: 15. kolovoza 1908., Maribor
Prvi zavjeti: 15. kolovoza 1909., Maribor
Vječni zavjeti: 21. kolovoza 1913., Mostar
Preminula: 5. svibnja 1918., Mostar
U poznatoj kršćanskoj obitelji Stjepana i Marice rođ. Spužević u Rodoču rodila se s. Vladimira 5. kolovoza 1882. Ona je prva, odnosno najstarija od tri sestre Cvitanović (to su još s. Elija i s. Brunoslava), članice naše Kongregacije, odnosno provincije. Spada u najstariji naraštaj naših sestara koji je redovničku formaciju prolazio u kući matici u Mariboru. Ana s. Vladimira stupila je u kandidaturu u Mostaru i nastavila je u Mariboru gdje je završila vrijeme postulature. U novicijat je stupila na blagdan Velike Gospe 1908. Prve zavjete položila je u Mariboru 15. kolovoza 1909. Vječne zavjete položila je u Mostaru 1913. godine u crkvi sv. Petra i Pavla zajedno s još tri naše sestre. Bio je to prvi obred zavjetovanja kojem su vjernici nazočili.[1]
Kao sestra živjela je, čini se, uglavnom u Bijelom Polju. Zadnjih godina života sigurno, iako je umrla u Mostaru.[2] S. Vladimira je bila Bogu osobito zahvalna za dar redovničkog poziva. Od najranije svoje dobi željela je Bogu se posvetiti i često je znala isticati kao jedan od najradosnijih trenutaka onaj kada je obukla redovničko odijelo. Desetak godina njezina redovništva označene su molitvom i radom. Bila je uzor marljivosti i pobožnosti. Kako je najviše radila na polju te morala često i raniti na posao, ustajala je jutrom rano da prije zajedničke molitve obavi pobožnosti križnog puta, krunice i druge pobožnosti. Častila je na poseban način Blaženu Djevicu Mariju.
Oboljela je od „španjolske bolesti“ koja je u to vrijeme odnijela mnogo života širom Europe. Bolest je podnosila rijetko viđenom strpljivošću. Starijim gojenicama sirotišta koje su je posjećivale za vrijeme bolesti govorila je o ništavosti i prolaznosti svega zemaljskoga. Preminula je 5. svibnja 1918. u Mostaru. Pokopana je na groblju u Rodoču, u mjestu gdje je i ugledala svjetlo dana.
Pogreb s. Vladimire, 6. svibnja, prema pisanju Kršćanske obitelji, bio je neuobičajeno svečan. U njemu je sudjelovao i biskup Mišić, a zbor „Bakula“ pjevao je četveroglasno „Miserere“. Gospodin je zacijelo nagradio svojim smilovanjem i mirom onu koja mu je tako predano služila.[3]
[1] Kronika materine hiše, str. 135; Prema pisanju Kršćanske obitelji, br. 9(1913.), str. 215., četiri Školske sestre franjevke polagale su vječne zavjete navedenog datuma, ali nisu navedena njihova imena. No, prema podacima u provincijskoj kartoteci, jedna od tih je s. Vladimira, samo što u kartoteci stoji datum 16. kolovoza 1913. Držim točnim datum naveden u Kršćanskoj obitelji.
[2] Personalstand za godine 1915.-1918. navodi ime s. Vladimire u Bijelom Polju. Inače do 1915. imena sestara u Bijelom Polju i Mostaru navođena su pod – Mostar. Obje su zajednice smatrane jednom.
[3] Usp. KROpok, br. 92; † Sestra Vladimira Cvitanović, KO, br. 6 (1918.), str. 93; Nekrologij provincije
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 13-14.)