10. studenoga 2024.
Rođena: 13. ožujka 1915., Ljuti Dolac
Novicijat: 19. ožujka 1936., Mostar
Prvi zavjeti: 20. ožujka 1937., Mostar
Vječni zavjeti: 25. ožujka 1940., Mostar
Preminula: 10. studenog 1948., Bijelo Polje
S. Vinka Lucija mlađa je sestra s. Nade Bevanda, ali po smrti je starija od nje gotovo pola stoljeća!
S. Vinka rodila se u Ljutom Docu u obitelji Nikole i Ive rođ. Zelenika. U kandidaturu je primljena 1. travnja 1933. u Mostaru gdje je dvije godine kasnije stupila u novicijat. Jednako tako u Mostaru je položila i vječne zavjete.
Djelovanje s. Vinke vezano je uglavnom za dva mjesta: provincijalnu kuću – novicijat i godinu poslije novicijata, zatim nekoliko godina u Konjicu i ponovno zadnje tri godine u provincijalnoj kući.[1] Radila je na vrtu kao dragocjena pomoć s. Eliji. Krasila ju je vedrina i društvenost. Posljednje mjesece života provela je u Bijelom Polju. Teško je bolovala na bubrezima i nakon operacije stalno je imala otvorenu ranu. Trpjela je velike bolove. Nije mogla uzimati ni hranu te su je hranili na sondu.
Bila je i ona, 1948. među sestrama optuženim za „protunarodno djelovanje“. No kako je bila teško bolesna, nisu je mogli držati u zatvoru kao druge. Zato su je policajci čuvali u samostanu! Sve do jednog dana kada su pobjegli s tog čudnog „radnog mjesta“, prepadnuti nečim neobičnim (o čemu su sami pričali!). Ono što su doživjeli pripovijeda se „s koljena na koljeno“ u našoj provinciji. Prema tom pripovijedanju, jedne noći silno se ustrašio stražar od neke svjetlosne pojave u liku žene koja se spuštala s neba u klaustar samostana. „Vizija“ ili san umornih stražara, tko bi znao? Možda i njihova „priča“ da se izvuku iz neprijatnog posla stražarenja kod na smrt bolesne sestre? U svakom slučaju, više nisu dolazili. Bolesna „neprijateljica narodnih vlasti“ mirno je, bez njihove nazočnosti, mogla poći svom Gospodinu. Bilo je to 10. studenog 1948. u Bijelom Polju gdje je i pokopana.[2]
[1] ŠemKon, god. 1937.-1940; Raspored sestara, god. 1943.-1947.
[2] Sjećanje s. Valerije Ilić i s. Danijele Sušac; L. RUPČIĆ: Vrijeme koje se ne smije zaboraviti, Frohnleiten, 1973., str. 45.-47.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 66-67.)