5. studenoga 2025.
Rođena: 12. svibnja 1940., Zlopolje/Šćit, BiH
Novicijat: 22. kolovoza 1963., Bijelo Polje/Potoci
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1964., Bijelo Polje/Potoci
Doživotni zavjeti: 13. kolovoza 1969., Bijelo Polje/Potoci
Preminula: 5. studenoga 2020., Mostar
Sestra Veselka rođena je 12. svibnja 1940. godine u Zlopolju, na planini Ljubuši, gdje su njezini roditelji Ivan i Iva rođ. Miletić iz Dobroga Sela odlazili na ljetno imanje. Krštena je sljedećeg dana u župi Uznesenja Marijina u Šćitu i dobila ime Veronika. Pučku školu završila je u Dobrom Selu. Odrasla je uz petoricu braće i tri sestre koje su uzorni roditelji odgojili u kršćanskom duhu i poučili temeljnim ljudskim vrjednotama, marljivom i poštenom radu.
S dvadeset godina pokucala je na vrata bjelopoljskog samostana i 7. prosinca 1960. godine započela kandidaturu. U novicijat je stupila 22. kolovoza 1963. primivši tada i redovničko ime – s. Veselka. Prve privremene zavjete položila je 23. kolovoza 1964., a doživotne 13. kolovoza 1969. u Bijelome Polju.
Nakon položenih prvih zavjeta uslijedila je prva postaja njezinoga služenja. Bila je to bjelopoljska kuhinja. Od te 1964. pa gotovo do kraja života, cijeli redovnički vijek provela je s. Veselka radeći u kuhinji. Nakon Bijeloga Polja (1964. – 1968.) uslijedile su podružnice: Franjevački samostan Slano (1968. – 1972.) i Kreševo (1972. – 1973.), župa Čitluk (1973. – 1975.), sestarska zajednica u Sarajevu (1975. – 1976.), Bijelom Polju (1976. – 1984.) i Konjicu (1984. – 1985.). Potom se ponovno vraća u Bijelo Polje (1985. – 1991.), a nakon toga služila je u novootvorenom provincijskom sjedištu u Mostaru (1991. – 1998.), u sestarskom samostanu u Međugorju (1998. – 2001.) i Širokom Brijegu (2001. – 2008.). Na koncu se opet vratila u Bijelo Polje (2008. – 2020.).
Samo je Gospodinu znano koliko je na toj službi žrtve podnijela, koliko je obroka pripremila, koliko je gladnih usta nahranila i kolike je obradovala. Njezin redovnički život, koliko god je bio vezan uz iste poslove, nije bio jednoličan. Svugdje se pokazala kao vrsna i marljiva kuharica. Voljela je kuhati, a svoja je umijeća nesebično prenosila na mlađe želeći ih oduševiti za kuhanje. Odlikovala se izdržljivošću. Malokad se žalila na zdravstvene teškoće, iako ni njima nije oskudijevala. Posla je bilo uvijek napretek, osobito u velikim kuhinjama. Unatoč svemu, zadržala je vedar duh, hranjen molitvom, svjesna da joj samo od Boga dolazi snaga. Rane jutarnje sate rado je provodila u molitvi. Tako je molitvom započinjala dan i poslove koji su bili pred njom. Do zadnjega je očuvala vjernost molitvi.
Bijelo Polje obilježilo je njezin život, ali je i s. Veselka obilježila Bijelo Polje u kojemu je, s prekidima, provela više od trideset godina neumorno služeći u kuhinji. Na mjestu gdje je rekla svoje prvo „Da“ Gospodinu izrekla je i svoje posljednje „Neka mi bude“. Nakon infekcije koronavirusom i par dana provedenih u bolnici u Mostaru, zbog istrošenosti i ozbiljnih zdravstvenih poteškoća, nije se uspjela oporaviti i preminula je navršivši 80 godina života i 57 u Družbi. Pokopana je 6. studenoga 2020. Zbog epidemioloških mjera sveta misa zadušnica i sprovodni obredi bili su na sestarskom groblju „Gruban“.
Počivala u miru!