18. listopada 2025.
Rođena: 21. ožujka 1910., Ledinac
Novicijat: 19. ožujka 1934., Mostar
Prvi zavjeti: 20. ožujka 1935., Mostar
Vječni zavjeti: 20. ožujka 1938., Mostar
Preminula: 18. listopada 1938., Mostar
S. Terezina Milka mlađa je sestra s. Pauline. No, po rođenju za nebo „starija“ je od nje za gotovo sedamdeset godina!
Milka s. Terezina rođena je u obitelji Joze i Ruže rođ. Kraljević u Ledincu. Primljena je u kandidaturu 13. listopada 1931. u Mostaru. O njezinu odlasku u samostan više puta je pripovijedala s. Paulina, Milkina starija sestra. S. Paulini je Milka bila kao neka „izvidnica“ u samostanu – da vidi kako je tamo pa se možda i ona odluči poći. Tako se i dogodilo. Tri godine nakon dolaska u samostan, Milka je stupila u novicijat i potom položila prve zavjete, također u Mostaru. Redovničko ime izabrala je po imenu zaštitnice svoje župe, sv. Terezije od Djeteta Isusa prema kojoj je gajila posebnu pobožnost. Vječne zavjete položila je u Mostaru nekoliko mjeseci prije smrti.
Milka, buduća s. Terezina i prije odlaska u samostan, bila je izvanredno pobožna djevojka. Zavjetovala se bila sv. Tereziji postiti svaku korizmu o kruhu i vodi. I tako je činila – prije ulaska u samostan i nakon toga. Njezina majka bila je uvjerena da je to pogodovalo i razvoju bolesti tuberkuloze pluća od koje je rano oboljela. Iako svjesna da za tu bolest tada nije bilo lijeka, mirno i u duhu vjere nosila je križ bolesti strpljivo i predana u volju Božju. O njoj se pripovijeda – rodbina i susestre, da je sveto živjela i sveto umrla ne napunivši ni 29 godina života. Neki članovi njezine obitelji i susjedi, upravo zbog takvog njezina života, utjecali su joj se kao Božjoj ugodnici u nekim teškim životnim situacijama, osobito u bolesti. I bivali, kako kažu, uslišani.[1]
Svoj prekratki redovnički život uglavnom je provela u Mostaru. Prvu godinu nakon novicijata ostala je u provincijalnoj kući, a potom je bila kratko u Međugorju. Radila je u kuhinji.
Preminula je u Mostaru, a pokopana je na sestarskom groblju u Bijelom Polju.[2]
[1] Uspomene na s. Terezinu pripovijedao mi je u Bijelom Polju, 27. 2. 2013. njezin nećak, Grgo Alpeza (1930.) onako kako ih je često slušao od majke, Terezinine sestre.
[2] ŠemKon, god. 1934. i 1935.; Nekrologij provincije; Sjećanje s. Valerije Ilić (1922.).
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 38-39.)