13. studenoga 2024.
Rođena: 7. svibnja 1910., Rodoč/Mostar
Novicijat: 19. ožujka 1931., Mostar
Prvi zavjeti: 20. ožujka 1932., Mostar
Vječni zavjeti: 20. ožujka 1935., Mostar
Preminula: 13. studenog 1984., Bijelo Polje
Danica s. Stanka rođena je u obitelji Cvitana i Janje rođ. Krešić u Rodoču koji pripada mostarskoj župi sv. Petra i Pavla. U samostan je došla 10. srpnja 1929., a dvije godine kasnije stupila je i u novicijat.
Nakon položenih prvih zavjeta do 1949. godine s. Stanka je bila u većini tada postojećih podružnica. Prve dvije godine nakon novicijata bila je u Nevesinju, zatim u provincijalnoj kući par godina te u konviktu na Širokom Brijegu. Kada je 1939. otvorena podružnica u franjevačkom samostanu Rama Šćit, s. Stanka je poslana tamo. Ostala je samo jednu godinu, 1939./1940. i onda se vratila u Mostar. Radila je jedno vrijeme u Banovinskoj bolnici u Mostaru. U Bijelom Polju je od 1944. do 1947., a nakon toga, do 1949. godine u Trebinju i ponovno u Bijelom Polju.
U periodu poslije Drugog svjetskog rata djelovala je na mnogim podružnicama, većinom izvan Hercegovine: u Novom Šeheru, Barlovcima, Duvnu, Podhumu i Seonici. Dvije godine prije konačnog dolaska u Bijelo Polje provela je na župi Drinovci. Od 1966. do smrti živjela je Bijelom Polju. [1]
S. Stanka služila je zajednici obavljajući razne kućanske poslove u jednom vremenu kada se provincija nastojala konsolidirati nakon što se raspršila 1949. kada su sestre morale napustiti sve svoje kuće osim one u Bijelom Polju.
S. Stanka je teško bolovala od karcinoma zadnjih sedam godina života, a petnaest mjeseci bila je prikovana za bolesničku postelju i bila joj je potrebna posebna njega. S obzirom na tešku i opaku bolest, s. Stanka je bila prilično strpljiva. Često bi znala reći kako je vrijeme da ide, a u časovima teže patnje glasno bi se pitala: Bože, kad ćeš doći po mene? Međutim, nikada nije očajavala. Kao da se smirivala prihvaćajući svoje stanje. Zadnji mjesec dana imala je nekoliko kriza kada je gubila svijest. No zadnjeg dana bila je potpuno svjesna. I vedra. Bio je njezin imendan i novakinje su došle čestitati joj. S njima je i zapjevala. Isto tako i s onima koje su je njegovale. Tog dana je prešla u bolji život, u prostore gdje ni boli ni suza nema. Pokopana je na groblju Gruban u nazočnosti mnogih sestara, svećenika i brojne rodbine.[2]
[1] Usp. APMo, SP, 25/54. i Raspored sestara, god. 1954.-1984.
[2] Usp. N. PALAC, S. Stanka Marjanović (1910.-1984.), KZ 18 (1985.), str. 77; Nekrologij provincije.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 156-157.)