16. svibnja 2025.
Rođena: 8. svibnja 1940., Trusina/Konjic
Novicijat: 22. kolovoza 1963., Bijelo Polje/Potoci
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1964., Bijelo/Polje Potoci
Doživotni zavjeti: 13. kolovoza 1964., Bijelo Polje/Potoci
Preminula: 16. svibnja 2024., Mostar
S. Stanislava Drljo, s krsnim imenom Ruža, rođena je 8. svibnja 1940. u Trusini župa Podhum/Žitače (Konjic) od oca Pere i majke Janje rođene Stojanović. Odrasla je uz dvije sestre i starijeg brata. Jedna sestra je umrla u dobi od godinu dana. Oca nije upamtila jer je u Drugom svjetskom ratu nestao zajedno sa svojim bratom i bratom svoje supruge Janje. Odrastalo se i preživljavalo u vrlo skromnim uvjetima od onoga što bi priskrbili s vlastite zemlje. Danima i godinama u kojima je s. Stanislava odrastala vjera u Boga i molitva bili su jedini oslonac sigurnosti i nada u bolje dane. U 60-tim godinama prošloga stoljeća u župi Podhum/Žitače bile su na službi naše sestre Viktorija i Stanka što je Ružu potaklo na propitkivanje i traženje svoga životnog puta. Sestre su je ohrabrile i Ruža dolazi u samostan u Bijelo Polje 10. srpnja 1961. godine. Osobitu ljepotu prvih dana u redovničkoj zajednici doživljavala je kroz majčinsko razumijevanje starijih sestara koje su je hrabrile i pomagale.
U rodnom mjestu završila je četverogodišnju osnovnu školu. Osnovnoškolsko obrazovanje dopunila je u Potocima, a srednju ugostiteljsku školu pohađala je u Pančevu od 1974. do1977. godine. Kao juniorka služila je u Barlovcima te u franjevčkim samostanima u Mostaru i na Humcu. Doživotne zavjete polaže 13. kolovoza 1969. godine. Raspoloživa za rad na Božjoj njivi služila je u franjevačkom samostanu Kreševo (1969.-1972.), u Potocima (1972.-1974.), Pančevu (1974.-1977.), Zagrebu – Jablanovac (1977.-1979.) i Nevesinjska 28 (1979.-1981.), Kočerinu (1981.-1986.), ponovno u Zagrebu Kloštarska (1986.-1991.), Potocima (1991.-1992.), Baškoj Vodi – Međugorju (1992.-1994.), zatim na Humcu (1994.-1996.), Konjicu (1996.-1997.), u dva navrata u Chicagu (1997.-2001. i 2005.-2009.) te u sestarskom samostanu u Međugorju (2001.-2005.i 2009.-2010.). U našu kuću u Mostar (Zagrebačka 9) dolazi 2010. i tu ostaje do svoga prijelaza u vječnost 2024. godine.
Dugi niz godina tiho i strpljivo nosila se s. Stanislava s dijabetesom. U posljednjih deset mjeseci imala je nekoliko moždanih udara i liječila se u SKB Mostar na odjelu neurokirurgije, a zadnja dva mjeseca života bila je potpuno vezana uz postelju.
I nije samo Drugi svjetski rat ostavio veliku tragediju u obitelji Drljo već i Domovinski rat u kojem su joj brat Ivan i bratić Zdravko ubijeni od muslimanske vojske na kućnom pragu u Trusini. Ovo razdoblje kušnji postavljalo je mnoštvo pitanja na koja se odgovor mogao naći samo u vjeri. Iskustvo nemoći da učini bilo kakvu promjenu u nemilim događajima učinili su joj život i smrt jako bliskim. Povučena i šutljiva s. Stanislava je svoj životni oslonac imala u euharistiji, brevijaru i krunici. Božja životvorna riječ ju je hrabrila prihvatiti stvarnost onakvu kakva jest s bremenom muke i boli koji je sadržavala.
Pri kraju svojih dana, zagledana u križ i predana u Božju volju, kratkim molitvenim uzdasima predavala se Božjem milosrđu. Bijaše to svjesno i tiho izručenje duše Bogu. Vjerujemo da je u čežnji za jedinstvom s Bogom i u prihvaćanju vlastitog umiranja prešla u potpuno zajedništvo s Onim koji ju je ljubio i pozvao u život. Neka joj dobri Bog bude nagrada za svako učinjeno dobro i u Njegovu milosrđu pronašla svoj mir.