18. siječnja 2026.
Rođena: 4. travnja 1935. u Turčinovićima/Široki Brijeg (BiH)
Novicijat: 7. listopada 1960. u Bijelom Polju (Potoci)
Prvi zavjeti: 8. listopada 1961. u Bijelom Polju (Potoci)
Doživotni zavjeti: 8. listopada 1966. u Bijelom Polju (Potoci)
Preminula: 18. siječnja 2018. u Međugorju
Rođena je 4. travnja 1935. u Turčinovićima, župa Uznesenja BDM Široki Brijeg, od oca Mirka i majke Ive rođene Slišković. Godine 1945., kad je imala svega deset godina, partizani su joj strijeljali oca, a majku gotovo na smrt pretukli. Majka Iva ostala je s četvero nejake djece, s tri sina i kćeri Marom. I s čvrstom vjerom u Boga.
Kad su joj braća poodrasla i protiv njihove volje Mara je, već zrela djevojka, 18. svibnja 1959. godine došla u samostan u Bijelo Polje gdje je provela prve godine početnoga odgoja. Novicijat je s. Smiljana započela 7. listopada 1960. godine. Prve redovničke zavjete položila je 8. listopada 1961., a doživotne 8. listopada 1966. godine, također u Bijelom Polju.
Sestra Smiljana je još u roditeljskoj kući naučila krojiti i šivati. Zapravo ne bijaše joj stran nijedan kućanski posao, što joj je bila prednost kad je došla u samostan. Tako izvještena u poslu, a u duhu poslušna prošla je mnogim podružnicama u domovini i inozemstvu, bilo u franjevačkim samostanima i župama bilo u našim kućama. Djelovala je u Franjevačkom samostanu na Humcu (1961.-1966.) i Šćitu (1966.-1969.), potom jednu godinu u sestarskoj zajednici u Lištici/Široki Brijeg (1969.-1970.). Nastavila je predano i samozatajno raditi u Franjevačkom samostanu Slano (1970.-1971.) te u župi Vitina (1971.-1975.) i Frohnleitenu od 1975. do povlačenja sestara s ove podružnice 1980. godine. Potom dolazi u Mostar u Franjevački samostan (1980.-1984.) i ponovno na Humac (1984.-1988.). Nakon godine provedene u Bijelom Polju (Potoci) djeluje u župi Čitluk (1989.-1992.). Zbog zdravstvenih poteškoća godinu dana provela je u Baškoj Vodi, a zatim po godinu dana u Franjevačkom samostanu u Mostaru i Zagrebu, brinući se za kućanstvo bratske zajednice na Jablanovcu. Još jednom odlazi u Vitinu gdje djeluje do zatvaranja podružnice 2000. godine kada dolazi u tadašnju provincijsku kuću u Zagrebačkoj u Mostaru. Godine 2004. preselila se na zadnju postaju životnoga puta, u samostan u Međugorju (Donji Baraći 8).
Blago, samozatajno i gotovo neopaženo hodila je s. Smiljana zemljom: „u nadi radosna, u nevolji strpljiva, u molitvi postojana“. U poslu je bila uredna, točna. Bila je vrsna krojačica, ali je znala plesti, vesti, napose u 'križićima' što rese mnoge sašivene misnice i drugo crkveno ruho. Do zadnjega trenutka htjela je biti od koristi, najčešće u šivaonici, šivajući i krpajući sestrama što je bilo potrebno. Kad nije mogla raditi, čitala je katolički tisak. Dugo stajanje i kratki odmori ostavili su posljedice na njezino zdravlje. S tek navršenih četrdeset godina morala je proći tešku operaciju vena na obje noge. I godine su činile svoje pa joj se u posljednje vrijeme, uz staračku nemoć, krhkost i klonulost, češće događala vrtoglavica, padovi, lomovi. I nepunih tjedan dana prije odlaska s ovoga svijeta s. Smiljana je pala i slomila kuk. Svidjelo se Gospodaru života i smrti pohoditi je u njezinom trpljenju i pozvati k sebi. Tiho se u zoru 18. siječnja 2018. godine preselila Gospodinu u 83. godini života i 58. godini redovništva. Pokopana je 19. siječnja u sestarskom groblju Gruban u Bijelom Polju.
U dobroti svojoj, Gospodine, daruj joj vječni pokoj!