11. ožujka 2026.
Rođena: 29. rujna 1968. u Konjicu (BiH)
Novicijat: 19. ožujka 1989. u Bijelom Polju (Potoci)
Prvi zavjeti: 19. ožujka 1990. u Bijelom Polju (Potoci)
Doživotni zavjeti: 11. kolovoza 1995. u Međugorju
Preminula: 11. ožujka 2019. u Mostaru
Sestra Slavica rođena je u Konjicu 29. rujna 1968. godine od oca Ivana i majke Marije rođ. Jurić. Bila je najmlađa od šestero braće i sestara. Otac trgovac i majka domaćica brižno su skrbili za obitelj. Živjeli su pobožno i od malih nogu djecu su učili moliti i redovito pohađati svetu misu. Slavica je odmalena očitovala svoju privrženost Crkvi i ljubav prema duhovnom pozivu, a u obitelji je imala uzor duhovnog zvanja i mučeničke smrti – majčinog brata Karla fra Rudu Jurića, kojega su kao dvadesetogodišnjeg bogoslova partizani ubili 1945. godine na Širokom Brijegu. U srednjoj je školi redovito posjećivala samostan u Bijelom Polju, a po završetku školovanja izrazila je želju za redovničkim životom te je 6. srpnja 1987. primljena u samostan u Bijelom Polju.
Nakon kandidature i postulature na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 1989. godine, započela je novicijat, a godinu dana poslije obukla redovničko odijelo i položila prve privremene zavjete. Na blagdan sv. Klare 1995. godine u Međugorju je položila doživotne zavjete.
Nakon početnog odgoja s. Slavica je godinu dana provela na Širokom Brijegu (1991.-1992.). Prepoznavši njezine glazbene sposobnosti, provincijska uprava šalje je na studij. Na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu diplomirala je 1997. godine. Nakon studija godinu dana djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Zürichu u Švicarskoj. Od 1999. do 2003. boravi u Rimu gdje je na Papinskom institutu za sakralnu glazbu upisala poslijediplomski studij i magistrirala 2005. godine. Od 2003. do 2014. godine djeluje u Franjevačkom samostanu u Mostaru kao voditeljica crkvenoga zbora, vjeroučiteljica i sakristanka. Osim toga nekoliko je godina na Studiju predškolskog odgoja i glazbene umjetnosti Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru predavala crkvenu glazbu. Od 2014. do prosinca 2015. djeluje u Franjevačkom samostanu na Humcu. To je ujedno i zadnje mjesto njezinog aktivnog djelovanja. Uza svoje redovite dužnosti obavljala je i službu kućne predstojnice u zajednicama pri Franjevačkom samostanu u Mostaru i na Humcu.
Svaki je posao s. Slavica obavljala savjesno, svom dušom, do kraja predano. S ljubavlju je poučavala vjeronauk, pripremala djecu za Prvu pričest. Glazba je bila njezin posao i život. Brižljivo je uvježbavala dječji i veliki župni zbor, kako za redovite nastupe na misama tako i za prigodna gostovanja, natjecanja i drugo. Povremeno se i sama bavila uglazbljivanjem pjesama. Dok je druge odgajala, nije zaboravljala raditi i na sebi. Vjerna pozivu i redovničkim zavjetima, revna u molitvi i poštivanju dnevnoga i molitvenog reda, u odnosima iskrena, miroljubiva, dobrohotna, vedre naravi, duhovita.
Nakon otkrivanja ozbiljnih zdravstvenih problema i liječenja u Mostaru i Zagrebu došla je 2016. godine u samostan Svete obitelji u Mostaru. Na odjelu za bolesne sestre ostala je do 11. ožujka 2019. godine, kada je okružena sestrama i ispraćena molitvom usnula i tiho pošla u zagrljaj Ocu Nebeskomu. Pokopana je 13. ožujka na sestarskom groblju „Gruban“ u Bijelomu Polju.
Vjerujemo da je sestra Slavica, unatoč tome što je, gledano ljudskim očima, otišla prerano, ispunila dane svoga zemaljskog života vjerno služeći Gospodinu te da je sretno prispjela u vječnost.