30. siječnja 2026.
Rođena: 18. srpnja 1943. u Gorici (BiH)
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1964. u Potocima (Bijelo Polje)
Doživotni zavjeti: 13. kolovoza 1969. u Potocima (Bijelo Polje)
Preminula: 30. siječnja 2016. u Mostaru
S. Silvija, krsnim imenom Dinka, rođena je 18. srpnja 1943. godine u kršćanskoj obitelji Ante i Dragice Galić u Gorici kod Gruda (BiH), kao sedmo od desetero djece. Uz roditeljski odgoj i unutarnje Božje djelovanje misli o Bogu posvećenom životu pobudila je u njoj i njezina starija sestra, naša s. Cecilija, koja je pet godina ranije otišla u samostan u Bijelo Polje.
Od prvoga dana u samostanu, 11. srpnja 1959., uvijek se osjećala na pravom mjestu te je spremno prihvaćala putove kojima ju je upravljala poslušnost. Tijekom početne redovničke formacije i profesionalno se usavršavala završivši bolničarsku školu. Na blagdan BDM Kraljice, 22. kolovoza 1963., ušla je u novicijat u Bijelom Polju. Godinu dana kasnije (23. kolovoza 1964.) tu je položila prve redovničke zavjete, a 13. kolovoza 1969. i doživotne. Preselila se u vječnost 30. siječnja 2016. u Mostaru, u 73. godini života i 53. redovničkog služenja.
Poslije prvih zavjeta s. Silvija je pošla na službu u dom za osobe s posebnim potrebama u Dusini (1965.-1967.). Potom se kao bolničarka usavršavala radeći u Vlodropu (Nizozemska) te Dorstenu, Platenhardtu i Herbolzheimu u Njemačkoj (1967.-1972.), odakle je premještena u Zagreb na daljnje medicinsko školovanje (1972.-1974.). Nakon toga prihvatila je radno mjesto na Odjelu abdominalne kirurgije, u bolnici u Sarajevu, gdje uz posao završava višu medicinsku školu i kao glavna sestra na tom odjelu ostaje punih dvadeset godina. U zajednici sestara u Čapajevoj vršila je od 1984. do 1987. i službu kućne predstojnice. Godine 1994. iz ratom opkoljenog Sarajeva dolazi u Mostar. Do useljena u obnovljeni samostan u Franjevačkoj ulici, godine 1996., boravi u zajednici u Zagrebačkoj 9, a operacijsku je salu zamijenila radnim mjestom na ortopedijskom odjelu Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru. Kada je napunila potrebne godine staža, odlazi 2008. godine u mirovinu. Ni tada ne prestaje raditi nego se daje u služenju starijih i nemoćnih fratara u samostanu sv. Ante u Chicagu. U rujnu 2013. dolazi u našu kuću u Baškoj Vodi. Nakon operacije u Zagrebu, zbog zloćudne bolesti koja je načela njezin organizam, u svibnju 2015. godine, preseljena je u zajednicu, u Franjevačkoj 88 u Mostaru, gdje se hrabro borila i strpljivo dogorijevala. Kad se spomene s. Silvija, dođe nam pred oči njezin lik za ranojutarnjih šetnji, u samostanskom klaustru, u kojima je nastojala prikupiti fizičku snagu za još koji dan. Promišljala je smisao života i patnje i posve svjesno se pripremala za prijelaz 'preko praga nade'. Zorno opisujući svoju bliskost s Bogom u prigodi slavlja 50. obljetnice redovničkog posvećenja kazala je: „Nisam dopuštala Bogu da se udaljuje od mene. Bila sam ratoborna s Njim. Nadam se da će i ubuduće ostati sa mnom. Molim Ga da se ne odvaja od mene, a isto tako ja neću to dopustiti jer je do mene.“
Do u zadnje časove života nije se tužila niti je tražila posebne njege. Iako već nekoliko dana vidno oslabljena molila je uvečer, 29. siječnja, sa sestrama Večernju. Na zahtijevanje da ostanu kod nje tijekom noći kazala je: „Idite vi spavati, ustat ću ja ujutro na sv. misu!“. I pozvao ju je Gospodin za svoj stol, u osvit dana subotnjeg na 'vječni šabat' i počinak od svih boli i ovozemnih napora. Pokopana je u nedjelju, 31. siječnja 2016. godine u sestarskom groblju „Gruban“ u Bijelom Polju.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!