24. siječnja 2026.
Rođena: 11. rujna 1943., Gornja Blatnica/Gradnići, BiH
Novicijat: 22. kolovoza 1963., Bijelo Polje, Potoci 1
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1964., Bijelo Polje/Potoci 1
Doživotni zavjeti: 13. kolovoza 1969., Bijelo Polje/Potoci 1
Preminula: 24. siječnja 2023., Mostar
Sestra Silvana, krsnim imenom Matija, rođena je 11. rujna 1943. g. kao drugo od sedmero djece Joze i Milke rođ. Vučić u Gornjoj Blatnici, župa Gradnići. U obiteljskom domu odrastala je uz dvojicu braće i četiri sestre. Živjeli su od skromne rudarske plaće, uzgoja duhana i preobilja Božjeg blagoslova. Obiteljski život bijaše siromašan i težak, ali uz čvrstu vjeru i nacionalu svijest bio je plodno tlo za duhovno zvanje dviju kćeri, Matije i Šime (s. Krunoslave).
U dobi od šesnaest godina Matija je 7. prosinca 1959. stupila u kandidaturu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Potoci). U Blatnici je završila šest razreda osnovne škole, a u Bijelome Polju dovršava osmogodišnje školovanje. Nakon završena dva razreda medicinske škole u Sarajevu, 22. kolovoza 1963. započinje godinu novicijata u Bijelom Polju, a prve zavjete polaže 23. kolovoza 1964. godine. U vrijeme juniorata kao bolničarka djeluje u Dusini i Vlodropu (Nizozemska) te u Dorstenu, Plattenhardtu i Herbolzheimu (Njemačka). Nakon položenih doživotnih zavjeta, 13. kolovoza 1969., završava preostala dva razreda medicinske škole u Zagrebu te kao medicinska sestra radi u Kliničkom bolničkom centru u Mostaru sve do odlaska u mirovinu. Uz posao je završila i višu medicinsku školu u Sarajevu. Radila je kao anestetičarka i medicinska sestra na različitim odjelima i u patronaži te niz godina kao glavna sestra na Odjelu za ginekologiju. U vrijeme Domovinskog rata radila je u mostarskoj ratnoj bolnici kao i na prvoj crti bojišnice spašavajući živote vojnika i civila. Jedna je od onih nekoliko sestara koje su u vrijeme Domovinskog rata, 17. svibnja 1992. godine, posljednje napustile Bijelo Polje.
Povjerene joj službe obavljala je predano, precizno i savjesno. Jednako je skrbila o narušenom zdravlju odraslih i borila se za dostojanstvo nerođenih. Oni koji su s njom bili u ratnim danima sjećaju se kako je s. Silvana uspješno mobilizirala vrlo zahtjevne prostrijelne rane. I kako je na Odjelu za ginekologiju svojim pristupom, molitvom i svjedočenjem pomogla mnogima da se odluče za život vlastitog djeteta.
Godine 2008. odlazi u mirovinu i ostaje živjeti u samostanskoj zajednici u Franjevačkoj 88 u Mostaru. Uz službu vratarice nastavlja pomagati mnogima sve do posljednjeg dana života, na poseban način praveći meleme i druge pripravke za kožna oboljenja. Njezini su dani bili ispunjeni molitvom, svakodnevnim klanjanjem pred Presvetim i zahvalnošću dobromu Bogu za sve primljene milosti u životu. Stoga kad je došao čas njezinog odlaska, bila je spremna ostaviti umorno tijelo i mirno poći u susret Gospodaru vremena i vječnosti, govoreći provincijskoj predstojnici s. Franki: „Bogu hvala ja sam se naživjela. Vrijeme mi je ići. S. Zdravka je pozvala svećenika da se ispovjedim, pričestim i da me opremi. Ti prenesi svima ako sam koga uvrijedila da mi oproste, a ja opraštam svima.“
Poteškoće s venama, koje je godinama uporno i strpljivo nosila, uzrokovale su plućnu emboliju. Preminula je 24. siječnja 2023. u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, a pokopana je 25. siječnja na sestarskom groblju Gruban u Bijelome Polju.
Neka joj Gospodin, kojemu se potpuno darovala, bude uzdarje i nagradi je radošću svoga Kraljevstva! Počivala u miru Božjem!