S. M. Rozalija Alojzija Jančič

S. M. Rozalija Alojzija Jančič

8. travnja 2024.

Rođena: 3. ožujka 1891., Sv. Križ/Rogaška Slatina, (SLO)
Novicijat: 15. kolovoza 1915., Maribor
Prvi zavjeti: 15. kolovoza 1916., Maribor
Vječni zavjeti: 16. kolovoza 1922., Maribor
Preminula: 8. travnja 1970., Bijelo Polje

S. Rozalija jedna je od četiri sestre Slovenke koje su u Hercegovinu došle i trajno ostale te su i zadnje počivalište našle u svom novom zavičaju. Rođena je u obitelji Jakova i Elizabete, rođ. Ogrizek. U kandidaturu je stupila u Mariboru 14. rujna 1913. i dvije godine kasnije u novicijat. Nakon položenih prvih zavjeta s. Rozalija je poslana u Imotski gdje je došla krajem rujna 1916. i ostala do kraja prosinca 1918. Radila je na vrtu i u kuhinji. Iz Imotskog je premještena u Mostar.[1]

Nakon dolaska u Mostar živi i radi u Sirotištu sv. Franje do 1927. Od tada pa do svršetka Drugog svjetskog rata, život i rad s. Rozalije dugi niz godina vezan je za Napretkov konvikt u Mostaru (1927.-1945.). Poratne godine, do izgona sestara iz provincijalne kuće 1949. bila je u toj kući. Tada se vratila u Sloveniju, ali za kratko. Nastavila je svoje služenje na Plehanu gdje je vršila i službu predstojnice u zajednici (1949.-1953.). Nakon službe na Plehanu, s. Rozalija se vratila u Hercegovinu i darovala našoj provinciji preostale godine života. Živjela je u Bijelom Polju do 1959. Nakon toga kao kuharica radila je na više podružnica, kratko u Petrićevcu, zatim tri godine u župi Gorica i od 1964. do smrti u Bijelom Polju.[2]

S. Rozalija bila je smirena osoba i veoma darežljiva. U oproštajnom govoru povodom smrti s. Rozalije bjelopoljski župnik don Mate istaknuo je upravo darežljivost kao osobinu po kojoj je bila poznata: „Jedina mana s. Rozalije bila je ta što je imala samo dvije ruke pa nije mogla više dijeliti.“

U odnosima s drugima s. Rozalija imala je uvijek lijepu riječ i znala je iskazati gostoljublje. Posebno poštovanje gajila je prema svećenicima. Mlade sestre i kandidatkinje voljela je na svoj način, ponekad se za njih i bojala, s najboljom namjerom.

Pred kraj života, kad više nije mogla biti u kuhinji izrađivala je ružice od papira. Tešku bolest raka podnosila je strpljivo i predana u volju Božju. Preminula je u Bijelom Polju 8. travnja 1970. i pokopana na groblju Gruban.[3]


[1] Vidi: KROIm, str. 11 i 14.
[2] APMo, SP, 5/53. i 42/54; APSa, Bilješke s. Barbare Šenekar; Raspored sestara, god. 1945.-1947.; 1954.-1970.
[3] Sjećanja sestara; Nekrologij provincije.

(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 102-103.)

Pregledaj cjeli kalendar

https://ssf-mostar.com/