29. ožujka 2025.
Rođena: 9. prosinca 1943. u Gostovićima (Žitače/ Podhum) /BiH
Novicijat: 22. kolovoza 1963. u Bijelom Polju (Potoci)
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1964. u Bijelom Polju (Potoci)
Doživotni zavjeti: 13. kolovoza 1969. u Bijelom Polju (Potoci)
Preminula: 29. ožujka 2015. u Međugorju
S. Roza, krsnim imenom Mara, rođena je 9. prosinca 1943. u Gostovićima (Žitače/ Podhum) od oca Ive i majke Ane rođ. Ilić koje je Bog obdario s desetero djece. Godine 1961. pridružila se Provinciji Svete Obitelji ŠSFFKK i započela redovničku formaciju u Tomislavgradu. U postulaturu je primljena 21. veljače 1963., a godinu novicijata započela je 22. kolovoza iste godine u Bijelom Polju (Potoci) gdje je 23. kolovoza 1964. položila prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete položila je 13. kolovoza 1969. također u Bijelom Polju.
Svoj redovnički život provela živeći franjevačkom jednostavnošću po našim kućama. U nekoliko navrata djelovala je u našem samostanu u Bijelom Polju (1962.-1970.; 1974.-1981.; 1991.-1992.), zatim u Širokom Brijegu/Lištici (1970.-1974.), Konjicu (1981.-1988.) i Međugorju (1992. – 2015.) obavljajući domaćinske poslove i radeći u samostanskoj pletionici. Službu kućne predstojnice vršila je u zajednici u Bijelom Polju od 1978. do 1981. godine, a od 1992. do 1998. bila je provincijska savjetnica. Od 1988. do 1991. boravila je u roditeljskoj kući radi njege bolesnog oca. Bila je među sestrama koje su nakon prisilnog napuštanja bjelopoljskog samostana u Domovinskom ratu ostale u Bijelom Polju dijeleći sudbinu preostalih mještana i molitvom prateći hrvatske branitelje. Od 17. svibnja 1992. pridružila se prognanim sestrama u Baškoj Vodi odakle je u rujnu iste godine došla u Međugorje gdje je dovršila svoje hodočašćenje prema vječnosti.
Preminula je 29. ožujka 2015., u samostanu „Rane sv. Franje“ u Međugorju, u 72. godini života i 52. godini redovništva.
Za s. Rozu s pravom se može kazati da je „budila zoru jutarnju“ započinjući dan molitvom i euharistijskim sjedinjenjem s Isusom, a onda ju se moglo vidjeti kako po cio dan marljivo i s velikom ljubavlju obavlja povjerene joj dužnosti. Bilo da se radilo o održavanju rublja ili pletenju bilo da je kao kućna predstojnica skrbila o sestrama. Svoju glad i žeđ za Bogom tažila je odricanjem i postom. Nenametljiva, s razumijevanjem i samokontrolom govora bila je osoba od povjerenja u cijeloj Zajednici. Svima je nastojala spremno pomoći sve što je bilo u njezinoj moći.
Unatoč prilično zdravom izgledu njezine su se fizičke snage trošile. Krajem kolovoza prošle godine ozbiljna bolest, koja ju je zatekla na svakodnevnom poslu, bila je povodom pada i prijeloma bedrene kosti. Njezini dani i koraci u službi dobra bili su „izbrojeni“. Iznenađeni da je prispjela u bolnicu pitali smo je treba li mobitel i radio, a ona je, pokazujući na časoslov i krunicu, vedro odgovarala: „Hvala. Uz njih uvijek imam s kim razgovarati i nije mi dosadno.“… Unatoč operaciji njezino se zdravstveno stanje nije popravilo. Zloćudna je bolest brzo napredovala približavajući je posljednjoj postaji njezina posvećenja.
U svojoj kalvariji bila je jobovski strpljiva. Nije se prepuštala očaju niti se koncentrirala na samu sebe. Dokle god su joj snage dopuštale nazvala bi svoje, interesirala se kako su skrivajući od njih ozbiljnost vlastite bolesti. Izražavala je veliku zahvalnost sestrama koje su je u njezinoj bolesti njegovale.
Ispunivši sve što je bila dužna učiniti znakovito je, u osvit Cvjetnice, prostrla svoj život kao maslinovu granu pred Gospodina s kojim se Crkva još jednom zaputila u slavlje otajstva našega otkupljenja. Vjerujemo da je s Gospodinom ušla u nebeski Jeruzalem, i da ju je primio u vječni život na nebesima. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
Pokopana je 30. ožujka 2015. u Bijelom Polju u groblju „Gruban“.