2. veljače 2026.
Rođena: 30. kolovoza 1904.,Vašarovici/Veljaci
Novicijat: 8. rujna 1931., Split
Prvi zavjeti: 9. rujna 1932., Split
Vječni zavjeti: 9. rujna 1935., Split
Preminula: 2. veljače 1965., Barlovci
Janja s. Nada rođena je u župi Veljaci od oca Ivana i majke Marije rođ. Pavlinović. U kandidaturu je stupila 1928. godine u provinciji Presv. Srca Isusova u Splitu. Kao kandidatkinja bila je na Badiji gdje su sestre Splitske provincije djelovale od 1922. u franjevačkom samostanu i konviktu.
S. Nada je stupila u novicijat u Splitu gdje je položila prve i vječne zavjete. Nakon novicijata ponovno je poslana na Badiju, 1932., a to će se dogoditi još jednom, 1940. Djelovala je i na još nekim podružnicama: u Kninu, Livnu i Makarskoj. U Makarskoj je s većom skupinom sestara skrbila za nezbrinutu i izbjegličku djecu u domu koji je postojao od siječnja 1943. do prosinca 1945. Jedno vrijeme nakon Drugog svjetskog rata bila je i u Visokom i potom u Zagrebu, od 1948., u franjevačkom samostanu u Vrbanićevoj.[1]
Sve do 1961. s. Nada je bila članica Splitske provincije, a te je godine s dopuštenjem vrhovne predstojnice i njezina vijeća, prešla u našu provinciju. Raspoređena je u župni stan u Barlovcima.
Uvijek je bila krhkog zdravlja kao srčani bolesnik. No to je nije sprječavalo da savjesno, neumorno i predano obavlja sve dužnosti. A one često nisu bile lake niti u uvjetima koji bi ih olakšavali (razni kućanski poslovi i na kraju, rad u kuhinji). S. Nadu krasila je gostoljubivost i uslužnost. Oni koji su je duže poznavali reći će: bila je uslužna kao nitko drugi. Dok je bila u Zagrebu, u Vrbanićevoj, osobitu pažnju izražavala je prema našim sestrama koje su 1949. i kasnije silom prilika boravile u Zagrebu ili tamo dolazile i prolazile. Vrbanićeva je bila „postaja“ s uvijek otvorenim vratima. Ne samo zaslugom s. Nade nego i drugih sestara Splitske provincije.
Smrt je pohodila s. Nadu iznenada, na Svijećnicu ujutro, god. 1965. u Barlovcima. Bila je prvotno pokopana u Petrićevcu. Međutim, njezini posmrtni ostaci preneseni su na groblje Gruban u Bijelom Polju 13. studenog 2007. godine. [2]
[1] Usp. B. NAZOR, Lovretske sestre, str. 147-149 i 164; APSplit, osobni podaci iz provincijalne kartoteke.
[2] Sjećanje s. Eugenije Bebek; Nekrologij provincije; Z. PETROVIĆ, Posmrtni ostaci.., ZP, br. 3 (2007.), str. 43-44.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 93-94.)