5. srpnja 2025.
Rođena: 29. studenog 1913., Cerno/Humac
Novicijat: 19. ožujka 1936., Mostar
Prvi zavjeti: 20. ožujka 1937., Mostar
Vječni zavjeti: 25. ožujka 1940., Mostar
Preminula: 5. srpnja 1942., Mostar
S.Monika Janja Sušac rođena je u Cernu, u župi Humac. Ona je starija sestra još jedne članice naše provincije, s. Danijele. Njihovi roditelji su Mate i Antonija rođ. Šego.
S. Monika je stupila u kandidaturu u dobi od 20 godina, 20. siječnja 1933. u Mostaru gdje je kasnije završila i novicijat i položila prve i vječne zavjete. Kratko vrijeme svog redovničkog života provela je na nekoliko mjesta: prvu godinu nakon novicijata u Bijelom Polju, potom dvije godine u Banovinskoj bolnici u Mostaru i godinu dana u Opuzenu[1], i onda ponovno u Mostaru zadnju godinu života. Oboljela je od tzv. milijarne (galopirajuće) tuberkuloze. Bolovala je samo 6 mjeseci i umrla u Mostaru.[2]
Bila je sposobna u poslu, radina, a po naravi dosta povučena, tiha i ozbiljna. Kada je i s. Danijela odlučila ići u samostan, u obitelji su joj govorili kako samostan nije za nju, nego upravo za s. Moniku, zbog njezine naravi. S. Danijela svjedoči o svojoj sestri: „Strpljivo i bez buke je znala podnositi uvrede i neistine. Ni s kim se nije htjela sukobljavati niti kome suprotstavljati. Samo bi plakala.“
S. Monika bila je pokopana najprije na gradskom groblju Šoinovac. Njezini zemni ostaci preneseni su 13. travnja 1984. u sestarsko groblje na Grubanu u Bijelom Polju.
[1] O Opuzenu vidi: N. PALAC, Stoljeće života, Mostar, 2000., str. 77-78.
[2] ŠemKon, god. 1937.-1940.; Sjećanje s. Danijele Sušac (1919.); Nekrologij provincije
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 44.)