15. siječnja 2026.
S. M. Mirjana Kata Galić
Rođena: 8. 12. 1934. u župi Gorica
Novicijat: 7. listopada 1954. u Bijelom Polju
Prvi zavjeti: 8. listopada 1955. u Bijelom Polju
Doživotni zavjeti: 8. prosinca 1958. u Bijelom Polju
Preminula: 15. siječnja 2015. u Bijelom Polju
S. Mirjana Galić rođena je 8. 12. 1934. u župi Gorica kao najstarije od desetero djece u obitelji Cvitana i Ive rođ. Polunić. Na krštenju su joj nadjenuli ime Kata. Roditelji su odmalena nastojali usaditi u svoju djecu klicu pobožnosti i svega što je dobro i lijepo. S tom klicom u njoj je, kao i u mnogim djevojkama njezina kraja, niknula želja da postane redovnica.
U samostan u Bijelom Polju stupila je kao devetnaestogodišnja djevojka 11. veljače 1953., a redovničko odijelo primila je ušavši u novicijat 7. listopada 1954. Bio je to prvi novicijat nakon sedmogodišnjeg prekida zbog II. svjetskog rata. Prve zavjete položila je 8. listopada 1955., a doživotne na svetkovinu Bezgrješnog začeća 1958., također u Bijelom Polju. Nakon završene početne formacije marno je prionula poslu djelujući u mnogim franjevačkim samostanima i župama kamo ju je već poslušnost slala. Njezin radni vijek obilježen je spremnom požrtvovnošću i pouzdanjem u Božju volju u najobičnijim domaćinskim poslovima, koji su počesto zapažani samo kada izostanu. Prva joj je podružnica bila Tomislavgrad, zatim su u kraćim ili duljim razdobljima slijedili Kreševo, Slano, Petrićevac Konjic i Šćit. Daljnji redovnički put sastojao se od naizmjeničnog služenja u samostanu u Širokom Brijegu (1963.-1968.; 1975.-1977.; 1978.-1984.). te u Bijelom Polju (1968.- 1970.; 1973.-1974.; 1977.-1978. i 1984.-1987.). Ovo je razdoblje prekinuto djelovanjem u Šćitu (1970.- 1973.). U Konjicu je od 1987. do 1991. odakle odlazi u Kočerin (1991.-1993.). Nakon osmogodišnjeg služenja u Slanomu (1993.-2001.) svoje je snage uložila u pripomoć sestrama koje djeluju pri HKM Köln. Od godine 2004. ponovno boravi u zajednici sestara u Konjicu, raspoloživa za pomoć koliko joj je zdravlje dopuštalo. Nakon što je doživjela srčani udar u rujnu 2014. dospjela je na bolesnički odjel samostana u Bijelom Polju. Dana 15. siječnja 2015., sakramentalno pomirena s Bogom i ljudima, okružena blizinom i molitvama sestara predala je svoju plemenitu dušu svojemu Stvoritelju.
S Gospom ju je vezivala duboka ljubav. Na liturgijski spomen Bezgrješnog Začeća BDM je rođena, istoga je nadnevka položila doživotne zavjete. I ime je Gospino palo u dio njezinog redovničkog puta. Sestra Mirjana ga je nosila sa strahopoštovanjem utječući joj se svakodnevno u svojim molitvama. I prikovana za krevet potpuno se Gospi predavala rado meditirajući njezinu sliku na sobnome zidu. Samo nekoliko dana prije odlaska u vječnost svoju je životnu mudrost sažela riječima marijanske vjere: „Krista ljubit to je veličina, a sve drugo varka i taština!“
Svi koji su je poznavali mogli su u njoj prepoznati tankoćutnu dušu obdarenu duhovitošću kojom je domišljato i spontano uljepšavala svagdanje i svečarske trenutke sestrinskog zajedništva. Zahvalna za sve u životu, napose za pomoć i njegu sestara o kojima je posljednjih mjeseci potpuno ovisila, otišla je ispred nas ispunjena i zadovoljna. Pokopana je u Bijelom Polju, na groblju Gruban.