21. listopada 2025.
Rođena: 4. travnja 1949. u Ustirami (BiH)
Prvi zavjeti: 12. kolovoza 1978. u Bijelom Polju (Potoci)
Doživotni zavjeti: 11. kolovoza 1983. u Bijelom Polju (Potoci)
Preminula: 21. listopada 2017. u Mostaru
U ramskom kraju, u mjestu Ustirami, župa Gračac, u vjerničkoj obitelji Nikole i Dome rođene Vladić rođeno je jedanaestero djece. Milka je rođena 4. travnja 1949. godine. Niže razrede osnovne škole završila je u rodnome mjestu, a više po dolasku u samostan.
U samostan u Bijelo Polje došla je 15. rujna 1973. godine. Nakon kandidature i postulature započela je vrijeme novicijata 11. kolovoza 1977. te nakon godinu dana položila Prve redovničke zavjete (12. kolovoza 1978.), a doživotne 11. kolovoza 1983. godine, također u Bijelome Polju.
Gotovo četrdeset godina s. Milka je služila u kuhinji. Uvijek s vedrim raspoloženjem i velikom spremnošću da učini sve što je bilo u njezinoj moći pripremala je dan za danom jelo jednako i u našim i u fratarskim samostanima, u domovini i u inozemstvu. Započela je u kuhinji u Bijelom Polju, a zatim, vođena poslušnošću, nastavila u Lištici, Kreševu, Tomislavgradu, Zagrebu, Širokom Brijegu, Neumu, Dubrovniku, New Yorku, Chicagu i završila u kuhinji u samostanu u Franjevačkoj 88 u Mostaru. U sestarskoj zajednici na Širokom Brijegu obnašala je i službu kućne predstojnice. Ljeti 2015. teže se razboljela te je ostatak svojih dana provela u liječenju. Nakon jedne godine provedene u našoj kući u Zagrebačkoj u Mostaru, vraća se ponovno u Franjevačku na bolesnički odjel.
U obitelji je primila prve zasade vjere i kršćanskoga života. U redovničkoj obitelji s. Milka je nastavila s rastom u vjeri i potpunim predanjem Onome koji ju je pozvao u svoju službu. Skromna i nenametljiva, prirodna i neposredna, neumorna u poslu i uvijek sa širokim osmijehom za svakoga. Gdje god je bila, stvarala je zdravo ozračje oko sebe. Sve što je činila – bilo da je molila ili kuhala – sve je činila cjelovitim srcem. Ni u bolesti nije izgubila pozitivnu energiju i smisao za humor kao ni predanje u trpljenju koje je iz dana u dan postajalo sve jače i naglo trošilo njezinu snagu.
Uvečer 21. listopada bolesnička soba s. Milke više je nalikovala na kapelicu – uz neprestanu molitvu sestara njezin je dah bivao sve kraći i sve tiši. Iako je došla prerano, smrt je nije iznenadila. Ona je odavno Vječnome darovala život, On ju je, vjerujemo, uveo u život vječni.
Njezino tijelo našlo je svoje posljednje ovozemno počivalište na sestarskom groblju Gruban u Bijelome Polju.
Daruj joj, Gospodine, udio u vječnome blaženstvu u Tvome kraljevstvu!