31. siječnja 2025.
Rođena: 30. lipnja 1940., Gorica, BiH
Novicijat: 7. listopada 1958., Bijelo Polje, Potoci 1
Prvi zavjeti: 8. listopada 1959., Bijelo Polje, Potoci 1
Doživotni zavjeti: 8. listopada 1964., Bijelo Polje, Potoci 1
Preminula: 31. siječnja 2019., Mostar
Zemaljski dani s. Milene započeli su 30. lipnja 1940. u vjerničkoj obitelji Ante i Mande r. Bušić iz Gorice. Krštena je istoga dana u župnoj crkvi sv. Stjepana u Gorici i dobila ime Dragica. Ponikla je iz obitelji u kojoj je od osmero braće i sestara polovica njih izabrala duhovni poziv. Osim s. Milene Bogu se posvetila i kći Marinka (s. Berhmana) te sinovi †don Mile i †don Ljubo, svećenici Kotorske biskupije.
Nakon završene pučke škole, kad je napunila petnaest godina, Dragica je pokucala na vrata bjelopoljskog samostana i 17. listopada 1955. godine primljena u kandidaturu. U novicijat je stupila 7. listopada 1958. godine, dobivši redovničko ime – s. Milena. Prve redovničke zavjete položila je 8. listopada 1959. god., a doživotne 8. listopada 1964. u Bijelom Polju.
Prihvativši poslušno dužnost kuharice vršila ju je cijeloga života. Kao mlada sestra prva joj je služba bila u samostanu u Bijelome Polju, gdje je boravila šest godina (1959.-1965.). Poslije toga u Sarajevu je za vrijeme intenzivnoga jednogodišnjeg obrazovanja završila ugostiteljsku školu. Vrativši se iz Sarajeva, brinula je dvije godine za kuhinju biskupskoga dvora u Mostaru (1966.-1968.), a od tada do 1970. godine kod franjevaca na zagrebačkom Jablanovcu i Frohnleitenu u Austriji. Zbog njezine spretnosti u poslu i smisla za organizaciju povjereno joj je godine 1970. vođenje vrlo zahtjevne kuhinje pri staračkom domu „Sv. Elizabeta“ u Heilbronnu (Njemačka). Njezina odgovornost prema zajednici, odanost poslu, suradnicima i korisnicima ustanove učinile su je poznatom kuharicom i cijenjenom redovnicom. Godine 1981. zbog ozbiljne bolesti štitne žlijezde, već u 41. godini života je umirovljena. Po povratku u Domovinu po godinu dana ponovno je služila u samostanu u Bijelome Polju i pri biskupskom dvoru u Mostaru, a onda je određena za podružnicu pri crkvi sv. Kate u Ljubuškom. Godine 1987. s. Milena je raspoređena u Bašku Vodu. Tu je dočekala Domovinski rat i teško vrijeme kada su u Baškoj Vodi utočište našle sestre izbjegle iz Bijeloga Polja. Poslije toga, godine 1994., provincijska je uprava šalje u franjevački samostan u Mostaru gdje je služila u kuhinji punih osam godina. Posljednjih sedamnaest godina davala se do kraja i na posljednjoj službi u kuhinji sestarske zajednice u Ljubuškom.
Uz svoje redovite dužnosti, s. Milena je obavljala i službu kućne predstojnice u Baškoj Vodi (1987.-1993.), u Mostaru pri franjevačkom samostanu (1998.-2002.) i u Ljubuškom (2003.-2009.).
Stečeno iskustvo i umijeće kuhanja nesebično je prenosila na druge. U ophođenju je bila pribrana i umjerena redovnica, bez suvišnih riječi i nepotrebne priče, ali u isto vrijeme majčinski meka i ugodna, uslužna i darežljiva. Nikad povrijeđena ili neraspoložena zbog iznenadnih visokih gostiju iliti običnih radnika. Pomno je pazila da ukusno pripremi hranu i da svi budu lijepo primljeni i posluženi. Da bi mogla dobro i blagotvorno djelovati crpila je snagu iz molitve i euharistije.
Pročišćena patnjom i okrijepljena svetim sakramentima, 31. siječnja 2019., ispunila je mjeru dana koju joj je Gospodin namijenio. U 79. godini života i 61. redovništva. Preminula je u bolnici u Mostaru gdje je bila smještena zbog zatajenja srca i respiratornih teškoća. Pokopana je 3. veljače na sestarskom groblju Gruban u Bijelom Polju.