15. prosinca 2025.
Rođena: 14. lipnja 1901., Goranci
Novicijat: 8. rujna 1923., Mostar
Prvi zavjeti: 9. rujna 1924., Mostar
Vječni zavjeti: 9. rujna 1927., Mostar
Preminula: 15. prosinca 1983., Bijelo Polje
Jela s. Melhiora ugledala je svjetlo dana u Gorancima u obitelji Andrije i Lucije rođ. Karačić. Kandidaturu je započela 1. rujna 1919. u Mostaru. Poslana je kasnije u Maribor da završi vrijeme postulature i novicijata. Postulaturu je i završila tamo. No u međuvremenu je ustanovljen i novicijat za Hercegovinu tako da se Jela vratila u Mostar i s još tri druge postulantkinje ušla u novicijat, prvi mostarski novicijat. Dobila je redovničko ime s. Melhiora.
S. Melhiora je vršila razne službe (u više navrata kućna predstojnica, prefekta u Sirotištu) i obavljala najrazličitije poslove u zajednici (župni apostolat, kućna radinost itd.), odgovarajući na potrebe trenutka i mjesta. Nakon položenih zavjeta djelovala je pet godina u Trebinju (1925.-1930.) i potom desetak godina (1930.- 1940.) u Bijelom Polju. Pred sam Drugi svjetski rat provincija je pokušala otvoriti novu podružnicu u Opuzenu. Tamo je poslana s. Melhiora kao predstojnica i još četiri sestre. No prisutnost sestara u Opuzenu bila je kratka vijeka, malo više od godine dana – zbog toga što župa nije osigurala sestrama najnužnije uvjete za život i djelovanje, ali i što se zahuktavao rat. Sestre su napustile Opuzen. S. Melhiora provela je ratne godine i prve poratne, uglavnom u Bijelom Polju, kraće vrijeme i u Trebinju.
U vrijeme kad su mnoge sestre provincije živjele raspršene na raznim stranama – kod rodbine ili pojedinačno na župama, i s Melhiora je provela nekoliko godina sama od sestara u župi Blagaju, skrbeći župniku za domaćinstvo. Nakon toga, kad je otvorena podružnica u Vitini, s. Melhiora s još jednom sestrom na toj podružnici provela je pet godina (1956.-1961.). Od tada pa do smrti boravila je u Bijelom Polju,[1] s izuzetkom godine dana koju je bila u našoj kući u Zagrebu.
Po naravi, s. Melhiora je bila odlučna i uporna postići ono što je vidjela kao dobro i korisno, oštroumna i neumorna. Bila je promicateljica katoličkog tiska i sama je rado čitala u njezino vrijeme dostupan joj tisak. Možda nije daleko od istine ono što je o njoj zapisano u Kršnom zavičaju: „Život joj je bio i bujan i buran, smrt blago preminuće u Gospodinu.“[2]
Njeno tijelo počiva u sestarskom groblju na Grubanu.
[1] ŠemKon, god. 1925.-1940.; Raspored sestara, god. 1943.-1947.; 1954.-1983.
[2] Usp. V. K., S. Melhiora Ljubić (1902.-1983.), KZ 17(1984.), str. 72; O s. Melhiori vidi još: N. PALAC, Stoljeće života, str. 77-78; Mila mi je baština moja, str. 123; Nekrologij provincije.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 152-153.)