3. ožujka 2026.
Rođena: 12. travnja 1950. u Žuglićima/Konjic (BiH)
Novicijat: 12. kolovoza 1970. u Bijelom Polju (Potoci)
Prvi zavjeti: 3. kolovoza 1971. u Bijelom Polju (Potoci)
Doživotni zavjeti: 11. kolovoza 1976. u Bijelom Polju (Potoci)
Preminula: 3. ožujka 2018. u Bukovici/Tomislavgrad
Marija je ugledala svjetlo dana 12. travnja 1950. godine kao prvo dijete u obitelji Nikole i Janje rođ. Barbarić u Žuglićima, župa Konjic, a u Obrima je 15. travnja iste godine primila sakrament krštenja. Otac je bio željezničar, a majka Janja domaćica. Osim Marije imali su još dvije kćeri i sina te su ih zajedno odgajali u vjeri i neprolaznim ljudskim i kršćanskim vrjednotama. Prispjevši za školu Marija je završila osmogodišnju školu i krojački tečaj.
Vrata samostana u Bijelom Polju otvorila su joj se 18. rujna 1968. godine. Vrijeme kandidature provela je u Franjevačkom samostanu na Humcu. Po završetku kandidature i postulature 12. kolovoza 1970. primljena je u novicijat, a 3. kolovoza 1971. položila prve redovničke zavjete. U Bijelom je Polju, na blagdan sv. Klare 1976. godine, položila i doživotne zavjete.
Svoju je spremnost na služenje radi Krista darovala najprije u Franjevačkom samostanu na Petrićevcu (1971.-1972.) potom u župi Kiseljak (1972.-1973.) gdje se brinula za uređenje crkve i rublja. Ondašnja provincijska uprava poslala ju je u Zagreb da završi školu za predškolski odgoj (1973.-1978.). U duhu poslušnosti iste je godine po završetku školovanja nastavila raditi u Njemačkoj, u međunarodnom Caritasovom dječjem vrtiću u Wuppertalu, a njezine krojačke i druge stvaralačko-umjetničke sposobnosti i darovi bili su dobrodošla pomoć sestrama u raznim aktivnostima Hrvatske katoličke misije Wuppertal (1978.-1989.). Vrativši se u Domovinu svoje je služenje nastavila u Međugorju: najprije je bila na usluzi hodočasnicima u župnom uredu (1989.-1996.), potom radi kao odgajateljica u dječjem vrtiću sv. Terezije u Majčinom selu (1996.-2008.), s velikom ljubavlju prema djeci, ali i sućutnim srcem prema siročadi i potrebitima svake vrste. Usto je nedjeljom i blagdanima vodila liturgijsko pjevanje, pripremala djecu na sakramente i uređivala područnu crkvu na Vionici. S nezaboravnom nesebičnošću i dobrohotnošću sljedećih je šest godina obnašala službu kućne predstojnice u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju. Po isteku službe 2014. godine ponovno se vratila u Međugorje, gdje je kao sakristanka u župnoj crkvi sv. Jakova provela svoje posljednje radne godine. Osim predstojničke službe u sestarskoj zajednici u Bijelom Polju, kućna predstojnica bila je i u Wuppertalu i Međugorju, a obnašala je i službu provincijske savjetnice (1992.-1998.).
Bila je dinamična, kreativna. Njezina dosjetljivost znala je od neznatnih prilika učiniti blagdan čime je priredila sestrama mnoga radosna iznenađenja. Ugrađivala se u zajednicu na sve načine, uvijek spremna slušati i čuti druge i nesebično darivati dobra blaga svojega srca i života.
Iako se cijelu godinu borila s opakom bolešću i ulagala sve da povrati zdravlje, nije joj se mogla othrvati. U jutarnjim satima 3. ožujka 2018. godine, nakon nekoliko mjeseci pripreme patnjom, tiho je zaklopila oči svjetlosti ove zemlje i vjerujemo ugledala Gospodina u sjaju njegove slave. Sutradan je, nakon sv. mise zadušnice u samostanskoj kapeli u Bijelome Polju, pokopana na sestarskom groblju Gruban.
Svjetlost vječna neka joj svijetli!