23. rujna 2025.
Rođena:14. srpnja 1920., Polog
Novicijat: 24. ožujka 1940., Mostar
Prvi zavjeti: 25. ožujka 1941., Mostar
Vječni zavjeti: 25. ožujka 1944., Mostar
Preminula: 23. rujna 2003., Međugorje
Dragica s. Magdalena rođena je u obitelji Andrije i Kate rođ. Čuljak u Pologu. U kandidaturu je primljena u Mostaru 4. travnja 1937. gdje će tri godine kasnije stupiti i u novicijat. Prve godine redovničkog života s. Magdalene obilježene su ratom.
Od dolaska u samostan pa do polaganja vječnih zavjeta, izuzevši vrijeme novicijata, s. Magdalena radi na Širokom Brijegu, u franjevačkom konviktu vanjskih đaka. Dvije poratne godine živi u Trebinju, u našoj kući, da bi se opet vratila na Široki Brijeg, u franjevački samostan.[1]
S. Magdalena je od sredine 50-ih do sredine 70-ih godina djelovala uglavnom u Bosni: Podmilačje, tri godine, zatim sedam godina u Domu za retardiranu mladež u Kreševu, odnosno Dusini, a zatim desetak godina u franjevačkom konviktu u Dorstenu u Njemačkoj. Vršila je službu njegovateljice, a obavljala je po potrebi i kućanske poslove. Nakon povratka iz Njemačke, zadržala se godinu dana (1975./1976.) u našoj kući u Kiseljaku. Od tada, tj. od 1976. do 1992. živi u Bijelom Polju kada je s drugim sestrama morala u izbjeglištvo. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u Baškoj Vodi, vratila se u Hercegovinu, u Trebižat, gdje se u kući gđe Vese Dragićević smjestila privremeno mala zajednica izbjeglih sestara. Ovdje je boravila četiri godine, a od 1996. do 1999. živjela je u našem samostanu Međugorju/Miletina. Nakon godine dana provedene u Širokom Brijegu, vratila se ponovno u Miletinu gdje je i preminula 23. rujna 2003.godine.[2]
Pokopana je u Bijelom Polju, na groblju Gruban.
Dugo vremena s. Magdalena je bolovala od Parkinsonove bolesti. Ta bolest kao da ju je s vremenom preobražavala, vraćala k njoj samoj. Dok je ranije pokazivala trajnu želju da nauči i upozna nešto novog i dok su njezine ambicije bile u raskoraku s onim što joj je život nudio, u bolesti je bivala sve smirenija i izuzetno strpljiva. Vjerujemo da je u Gospodinu pronašla ispunjenje svih svojih težnji i želja.[3]
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 256-257)
[1] Usp. APMo, SP, 28/58; Raspored sestara, god. 1943.-1947.; A. DŽAJIĆ, S. M. Magdalena Ramljak (1920.-2003.), KZ 36(2003.), str. 164-165 navodi podatak da je s. Magdalena nakon vječnih zavjeta desetak godina bila u Bijelom Polju što se ne slaže s naprijed navedenim podacima iz godišnjeg rasporeda sestara. Ostaje nejasno gdje je bila do 1954.
[2] Usp. Raspored sestara, god. 1954.-2003.
[3] O s. Magdaleni vidi: M. PEHAR, Ljudski život…, KZ 23(1990.), str. 183.; Vidi: A. BIŠKO, Dijamantna…, KZ 33 (2000.), str. 168; Sjećanje sestara.