15. travnja 2025.
Rođena: 4. veljače 1945., Hardomilje /Ljubuški, BiH
Novicijat: 22. kolovoza 1965., Bijelo Polje/Potoci 1
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1966., Bijelo Polje/Potoci 1
Doživotni zavjeti: 2. kolovoza 1971., Bijelo Polje/Potoci 1
Preminula: 15. travnja 2020., Mostar
Rođena je 4. veljače 1945. u selu Hardomilju, u ljubuškom kraju, u obitelji Mate i Ruže rođ. Boras. Krštena je u župnoj crkvi i upisana u Maticu krštenih župe sv. Ante na Humcu pod imenom Jaka. Dok ju je majka Ruža nosila pod srcem, njezin otac izgubio je život na Križnome putu. Kršćanski prihvativši njegov prerani odlazak hrabra je majka, sa strpljivošću i velikom žrtvom, nastavila odgajati svojih četvero djece, tri sina i kćer. Nakon što je završila osnovnu školu na Hardomilju, Jaka postaje pripomoć obitelji u kućnim i poljodjelskim poslovima. Gospodinu se pak svidjelo pozvati je na svoju njivu i u svoj vinograd, a ona je ostavila sve i odlučno pošla za Njim.
U samostan sestara franjevki primljena je na blagdan Male Gospe 1962. godine u Bijelom Polju. Tu je započeo njezin početni odgoj. Na ulasku u novicijat, 22. kolovoza 1965., dobila je redovničko ime s. Lidvina, a prve zavjete položila je 23. kolovoza 1966. godine. Pet godina kasnije, 2. kolovoza 1971., položila je i doživotne zavjete u kući odgoja u Bijelom Polju.
Nakon polaganja prvih zavjeta s. Lidvina ostaje još jednu godinu u Bijelom Polju. Potom je svoju spremnost na služenje radi Krista iskazala u novootvorenoj kući za studente Hercegovačke franjevačke provincije na zagrebačkom Jablanovcu (1967.-1969.). S istom raspoloživošću nastavila je služiti u župi Prozor (1970.-1971.), Franjevačkom samostanu u Slanom (1971.-1974.) te u sestarskim zajednicama u Konjicu (1974.-1981.) i Bijelom Polju (1981.-1986.). U redovničkoj poslušnosti spremno prihvaća i premještaj u župu Međugorje (1986.-1988.) i Franjevački samostan na Humcu (1988.-1995.). Sljedećih godina njezinu je pomoć trebala njezina bolesna majka, zbog koje je, s dopuštenjem Vrhovne uprave, živjela izvan redovničke zajednice dvoreći je u roditeljskoj kući u Hardomilju (1995.-2003.). Uvijek je bila zahvalna za tu mogućnost. Nakon njezine smrti vratila se u samostan Rana sv. Franje u Međugorju. I u njemu ostala do svoje smrti.
Sestra Lidvina provela je cijeli svoj život vršeći razne domaćinske poslove, najviše u praonici rublja. Gdje god je vidjela potrebu bila je spremna i raspoloživa za sve teže poslove, kojih u velikim kućama nikad nije manjkalo. Unatoč teškim i grubim poslovima koje je obavljala, bila je majčinski draga i dobra sestra, koja je privlačila svojom radišnošću često popraćenom pjesmom i humorom. Uza svu obimnost i težinu poslova koje je obavljala, nastojala je krijepiti se molitvom i ispunjati duhovnom snagom. Zato joj život i bijaše bogat kako radom i žrtvom tako i milostima.
Posljednje razdoblje njezina života bijaše u znaku liturgijskog vremena korizme i Isusove muke. Svoju je iznenadnu bolest, COVID-19, pridodanu prijašnjim kroničnim boljeticama, kao svoju žrtvu, pridružila Isusovoj žrtvi na križu, koja se u slavlju uskrsne osmine, 15. travnja 2020. godine, pretvorila u uskrsnu radost. Primjereno okolnostima trenutka i prema uputama Stožera civilne zaštite sprovodni ispraćaj s obredom ukopa bio je 16. travnja u sestarskom groblju „Gruban“ u Bijelom Polju u krugu najuže samostanske obitelji. Obrede je predvodio bjelopoljski župnik don Josip Galić.
Počivala u miru!