12. ožujka 2026.
Rođena: 7. studenog 1904., Bosanski Mačkovac
Novicijat: 19. ožujka 1932., Mostar
Prvi zavjeti: 20. ožujka 1933., Mostar
Vječni zavjeti: 20. ožujka 1936., Mostar
Preminula: 12. ožujka 1995., Međugorje
S. Karolina, krsnim imenom Ljuba, rođena je u obitelji Marka i Janje, rođ. Barišić u Bosanskom Mačkovcu kod Bosanske Gradiške. Rano je ostala bez oca. Prije dolaska u samostan radila je u nekim obiteljima kao kućna pomoćnica. U kandidaturu je stupila u dobi od 26 godina, 11. rujna 1930. u Mostaru gdje će proći i svoju redovničku formaciju.
Čini se da je nakon prvih zavjeta živjela i radila neko vrijeme na podružnici Livno jer u Knjizi novicijata stoji da je tamo obnavljala zavjete 1934. i 1935. Nakon Livna više godina je radila u Napretkovu konviktu u Mostaru.[1] Iz Mostara je premještena u Viroviticu. Tu je do kraja rata radila u zabavištu, a onda nakon zatvaranja zabavišta ostala je u Virovitici do 1948. i radila u tamošnjem franjevačkom samostanu. Kada je godine 1948. mostarska provincija odlučila napustiti podružnicu u Virovitici, tamošnje tri sestre naše provincije, od kojih je jedna i s. Karolina, (druge dvije su s. Filomena Dugandžić i s. Inocenta Vasilj) nisu mogle prihvatiti tu odluku pa su molile prijelaz u bosansku provinciju kojoj je predana ova podružnica. Dobile su za to dopuštenje od vrhovne uprave. Kako je iste godine i u isto vrijeme, podružnica Petrićevac povjerena bosanskoj provinciji, s. Karolina je premještena na Petrićevac 1948. i imenovana predstojnicom u tamošnjoj zajednici sestara. Ostala je na Petrićevcu do 1954. Tada je molila povratak u svoju matičnu, tj. mostarsku provinciju što se i ostvarilo sljedeće godine.[2]
Na podružnicama u Hercegovini malo je bila – samo na Humcu, godinu dana nakon povratka u provinciju (1955./1956.) Godinu dana vodila je i domaćinstvo Vlade Šegrta u Sarajevu. Najviše vremena živjela je i radila u Domu za djecu s teškoćama u razvoju u Kreševu odnosno Dusini (1956.-1966.), godinu dana u župnoj kući u Prijedoru, a potom kroz četiri godine u našoj kući u Sarajevu. Od godine 1971. živi u Bijelom Polju. No nije joj bilo suđeno tu okončati svoje staračke dane. Zajedno s drugim sestrama morala se skloniti od ratnog vihora 1992. Provela je nekoliko mjeseci u izbjeglištvu u Baškoj Vodi, a onda se vratila u Međugorje, koje je postalo i posljednja njezina životna postaja. Pokopana je na groblju Srebrenica.[3]
S. Karolina ostvarivala je svoj redovnički poziv molitvom i obavljanjem svih poslova koje je zahtijevao svagdanji život zajednice. Upamćena je po savjesnosti i točnosti u vršenju redovničkih pravila i obavljanju dnevnih dužnosti. Imala je prirođen smisao za red koji joj je redovničkim odgojem još jače usađen. Sve to zahtijevala je i od drugih, osobito kad je imala brigu za odgoj kandidatkinja pa je izgledala prestroga i prezahtjevna. Inače, po naravi bila je vedra, znala je biti i zabavna. Ove osobine nisu uvijek dolazile do izražaja jer, život joj je bio označen križem psihičke nestabilnosti koja je bila izražena u nekim periodima njezina života. Posljednje godine života provela je smireno, u molitvi, na radost sebi i drugima.[4]
[1] Usp. APMo, SP, 14/57. Ovaj podatak, prema kojem je do kraja Drugog svjetskog rata radila u Napretkovu konviktu u Mostaru ne slaže se u potpunosti sa godišnjim rasporedom sestara za 1943./1944. prema kojem je s. Karolina raspoređena u Viroviticu. U svakom slučaju, u Virovitici je bila od 1945.
[2] Usp. APSa, god. 1948., podružnice Virovitica i Petrićevac; Povratak u matičnu provinciju iste su godine molile i s. Doloroza Galić i s. Viktorija Vasilj koje su se nalazile na Petrićevcu kada je ova podružnica povjerena bosanskoj provinciji. Tada su i one bile molile i dobile dopuštenje prijelaza u istu.
[3] Usp. Raspored sestara, god. 1954.-1994.; Ž. ILIĆ, Pedeset godina redovništva, KZ 15 (1982.), str. 91-92.
[4] Usp. A. BUBALO, S. Karolina Vidović (1904.-1995.), ZP, br. 1(1995.), str. 25.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 222-223.)