8. rujna 2025.
Rođena: 24. lipnja 1936. u Drinovcima (BiH)
Prvi zavjeti: 8. listopada 1956. u Potocima (Bijelo Polje)
Doživotni zavjeti: 8. listopada 1961. u Potocima (Bijelo Polje)
Preminula: 8. rujna 2017. u Potocima (Bijelo Polje)
Rođena je 24. lipnja 1936. godine u Drinovcima, u kršćanskoj obitelji Franje i Joze, rođ. Galić kojima je Bog podario pet kćeriju i sina koji je umro u dječjoj dobi. Na krštenju je dobila ime Željka po teti i našoj sestri Željki Galić. Majka je rano umrla pa je otac preuzeo brigu oko odgoja djece. Pobožno obiteljsko ozračje bilo je plodno tlo za duhovni poziv kojemu se najprije odazvala Željka a kasnije i njezina sestra Zora (s. Karmelita, Službenica milosrđa).
U kandidaturu je primljena u dobi od 17 godina, 20. rujna 1953., u Bijelom Polju. Novicijat je započela 7. listopada 1955., a prve redovničke zavjete položila je 8. listopada 1956. kao s. Josipa. Nakon desetak mjeseci provedenih u Foči kod Doboja 1957. godine, odlazi u Sarajevo gdje završava bolničku školu i kao bolničarka radi do 1969. Dvije godine potom služi kao bolničarka u bolnici u Herbolzheimu u Njemačkoj, a nakon povratka u domovinu pune 22 godine opet radi u Sarajevu, u službi glavne sestre odjela za zarazne bolesti u KBC Koševo. Kroz to je vrijeme završila i višu medicinsku školu. Zbog zamjetnih sposobnosti te zbog ljudske čestitosti i povjerljivosti koje su je krasile ponuđeno joj je da obavlja uredske poslove u tajništvu Vrhbosanske katoličke bogoslovije te je, uz posao u bolnici, i to predano i požrtvovno obavljala. Godine 1994. nastavila je svoju samaritansku službu pomažući bolesnim i nemoćnim svećenicima Mostarsko-duvanjske biskupije u Svećeničkom domu, najprije u Neumu, zatim u Dubrovniku do 2001. godine. U više je navrata vršila i službu kućne predstojnice u Herbolzheimu, u Sarajevu te u Neumu i Dubrovniku.
S. Josipa je poslije odlaska u mirovinu ostala živjeti u našoj kući u Dubrovniku do proljeća 2015. kada se očitovala teška bolest tumora na mozgu. Nakon operacije smještena je na samostanski bolesnički odjel u Bijelom Polju, gdje je, trajno upućena na tuđu pomoć, mirno dočekala poziv na novi i vječni život.
Zračila je dubokim nutarnjim mirom, samozatajnošću i osjećajem za mjeru što je davalo pečat čitavom njezinom ponašanju. Svojom je mirnoćom i blagim pristupom s. Josipa mnogima ublažila bolne trenutke, a tihom prisutnošću ispunila trenutke osamljenosti. Naglašena je bila njezina ljubav i privrženost redovničkoj obitelji, a cijelim je životom govorila koliku važnost za zajednički život imaju molitva, šutnja i diskrecija, međusobno poštovanje, prihvaćanje i pomaganje.
Vjerujemo da ju je Zaručnikov dolazak zatekao s upaljenom svjetiljkom i da je s veseljem ušla u radost Gospodara svojega gdje boli i smrti više nema. Svoje zemaljsko putovanje završila je na blagdan Male Gospe, u 81. godini života i 62. redovništva. Pokopana je u sestarskom groblju Gruban u Bijelom Polju.
Počivala u miru!