1. travnja 2025.
Rođena: 29. prosinca 1922. u Klobuku, općina Ljubuški (BiH)
Novicijat: 25. ožujka 1944. u Mostaru
Prvi zavjeti: 26. ožujka 1945. u Mostaru
Doživotni zavjeti: 30. rujna 1952. u Mostaru
Preminula: 1. travnja 2020. u Međugorju
Sestra Hijacinta rođena je 29. prosinca 1922. godine u Vojnićima, župa Klobuk (danas župa Šipovača-Vojnići) u obitelji Mate i majke Kate r. Vištica kao treće od osmero djece. Krštena je istoga dana i na krštenju je dobila ime Anđa. Roditelji su bili praktični i bogobojazni vjernici. Djecu su odgajali s ljubavlju, u vjerskom duhu, zajedno su s njima išli u crkvu i zajedno molili u kući. Završila je četiri razreda osnovne škole. Krajnje siromaštvo, koje je vladalo u obitelji u ono vrijeme, malu je Anđu odvelo kod njezinog ujaka u Veljake kod kojega je provela djetinjstvo i gdje se rodila želja biti časna sestra i posvetiti svoj život Bogu.
U šesnaestoj godini života, s blagoslovom roditelja, pokucala je Anđa na vrata samostana u Mostaru i bila primljena 1. rujna 1939. godine. U novicijat je ušla u jeku Drugog svjetskog rata, 25. ožujka 1944. godine kao s. Hijacinta, a 26. ožujka sljedeće godine položila prve redovničke zavjete.
U poratnim godinama našla se ni kriva ni dužna u mostarskom zatvoru Ćelovina, u kojemu je provela četiri mjeseca, potom sljedećih šest mjeseci radeći teške poslove izgradnje zatvora u Bileći. U zatvoru joj je i prispjelo vrijeme polaganja doživotnih zavjeta pa ih je po isteku privremenih zavjeta „položila“ u skrovitosti i tišini vlastitoga srca, koje je, unatoč svim vidljivim i nevidljivim kušnjama, potpuno pripadalo njezinom Zaručniku. „Sve sam izdržala s puno snage i nutarnje radosti. Moj Bog je bio uz mene“, reći će jednom prilikom.
Već kao kandidatica provela je tri i pol godine kao pomoćnica u kuhinji u Franjevačkom konviktu na Širokom Brijegu. A nakon izlaska iz zatvora i poslijeratne obnove Provincije s. Hijacinti povjerena je dužnost kuharice što je vjerno radila cijeloga života. Smjenjivala su se samo mjesta njezina služenja: u franjevačkom samostanu u Slanom (1956.-1964.) i Mostaru (1964.-1968.). Od otvaranja podružnice 1968. do 1981. služila je u Chicagu (USA). Po povratku u Domovinu radila je u sestarskom samostanu u Bijelome Polju (1981.-1983.; 1990.-1992.), u kapucinskom samostanu u Zagrebu (1983.-1986.), u župi Međugorje (1986.-1990.). Godine 1992. odlazi na novootvorenu podružnicu u Norvalu (Kanada) i ostaje do 1997. godine. Premještena je potom u sestarski samostan u Baškoj Vodi, a 2005. dolazi u samostan Rana sv. Franje u Međugorju, gdje se rado uključila u radionicu za pečenje hostija dokle god je mogla. Potom su njezine vješte ruke nastavile plesti pasiće.
Uz redovitu dužnost kuharice obavljala je i službu provincijske savjetnice (1986.-1992.), a službu kućne predstojnice obnašala je u zajednicama koje djeluju pri franjevačkom samostanu u Mostaru, Chicagu i Zagrebu te u župi Međugorje.
Sestra Hijacinta bila je revna u poslu, a još revnija u molitvi, što ju krasilo već od mladih dana. Slobodno vrijeme, koliko ga je imala uz zahtjevnost posla u kuhinji, provodila je u crkvi, pred Presvetim. Bila je uslužna i ljubazna. Sve bolesti koje su pristizale s godinama podnosila je strpljivo i vedro.
I ispunila se na njoj riječ Svetoga pisma „krjepostan život - zrela starost“ (Mudr 4,9). U jutarnjim satima 1. travnja zaklopila je oči za svjetlost ovoga svijeta u 98. godina života i 76. redovništva. Pokopana je 2. travnja u sestarskom groblju Gruban u Bijelome Polju u nazočnosti male skupine sestara zbog zabrane kretanja u svrhu sprječavanja širenja pandemije COVID-19. Sprovodne obrede predvodio je don Josip Galić, župnik župe Presvetog Srca Isusova Potoci.
Počivala u miru!