7. listopada 2024.
Rođena: 6. svibnja 1864., Sv. Ana/Slovenske Gorice (SLO)
Novicijat: 19. ožujka 1882., Maribor
Prvi zavjeti: 15. travnja 1883., Maribor
Vječni zavjeti: 12. rujna 1886., Maribor
Preminula: 7. listopada 1948., Bijelo Polje
Za ime s. Gertrude Neuwirth vezano je prvih 50 godina povijesti naše Kongregacije u Hercegovini, odnosno naše provincije. Svojim životom i djelovanjem ona mu je utisnula snažan pečat. U kolektivnom pamćenju naše zajednice u Hercegovini s. Gertruda ima posebno mjesto.
Na temelju dostupnih izvora ne znamo mnogo gdje je sve djelovala prije dolaska u Mostar. No zna se da je odmah nakon položenih prvih zavjeta poslana u Repnje kod Ljubljane na novootvorenu (23. travnja 1883.) podružnicu Kongregacije kao jedna od tri prve sestre te podružnice. Dužnost joj bila poučavati ručne radove. Ne znamo koliko je vremena ostala u Repnju. No, godine 1899. bila je na podružnici „Marianum“ (Marjanišče) u Ljubljani. Odatle je došla u Mostar, u pratnji vrhovne predstojnice s. Stanislave Voh, kao predstojnica novootvorene zajednice.[1]
Od tada pa gotovo do smrti, život s. Gertrude bio je vezan za Mostar i dijelom za Bijelo Polje koje je u početku smatrano dijelom mostarske podružnice. Epizodno, njezino ime se pojavljuje vezano za osnivanje podružnice „Dječje zaklonište“ u Dubrovniku.[2] Najdublji trag ostavila je s. Gertruda kao upraviteljica Sirotišta sv. Franje u Mostaru, ne samo u pamćenju sestarske zajednice nego i u javnosti, u gradu i Hercegovini. Tadašnji lokalni tisak (Osvit, Kršćanska obitelj, Narodna sloboda) češće je izvješćivao o djelovanju Sirotišta i sestara. Ime s. Gertrude više je puta spominjano kao ime osobe najzaslužnije za razvoj i djelovanje te ustanove. No ona sama ne pojavljuje se u javnosti, u nekom nastupu i sl. Stječe se dojam kako je ona bila odsutna prisutnost!
Danas nam je teško pojmiti svu žrtvu, patnju i samoprijegor s kojim su s. Gertruda i prve mostarske sestre prionule djelovanju u nepoznatoj sredini, među ljudima čiji jezik nisu poznavale, a čiji je mentalitet bio različit od onog u kojem su rasle i odgajane, u ustanovi koja se uzdržavala od Providnosti. S. Gertruda kao dugogodišnja predstojnica sestarske zajednice i upraviteljica Sirotišta nosila je najveći teret i odgovornost. A kako ih je nosila, koje „metode“ je primjenjivala u odgoju sirotica i vođenju ustanove, može se zaključiti iz zapisa o 25. obljetnici mostarskog Sirotišta sv. Franje:
„Napredak u radu sirotišta uz susretljivost vanjskih dobročinitelja ima se osobito pripisati žilavom i ustrajnom djelovanju predstojnice istoga zavoda č.s. Gertrude Neuwirth. Ona je za čitavih 25 godina vodila zavod, te sve sirotice i kandidatkinje primala i brinula se za svaku pojedinu. Osobitu je pažnju svraćala na to, da sirote ponesu u svijet čvrstu duboku vjeru, skromnost i pregaranje. Kroz punih 25 godina, čeličnom, snažnom, energičnom i osobitom blagošću prolazila je ona mnoge radosne i žalosne časove, te može mirno pogledati hrvatskom narodu u oči, sa sviješću, da je ispunila svoju dužnost zaboravivši često i često samu sebe, samo da može što više dobra sirotinji učiniti“.[3]
I kasnije je, u prigodi 40. obljetnice isticana njezina uloga u vođenju Sirotišta „divnom spremom i neobičnom požrtvovnosti“.[4]
U sjećanju sestara ostala je kao osoba koju su krasile naprijed navedene osobine. Stasanje naše provincije vezano je za njezino ime. U Mostaru je ustanovljen novicijat 1923., a iza toga otvoreno više novih podružnica (Nevesinje, Trebinje, Konjic, Banovinska bolnica u Mostaru, Široki Brijeg - Konvikt) koje su ušle u sastav Provincije sv. Obitelji, ustanovljene 1932. godine. Prije ustanovljenja provincije, s. Gertruda je bila imenovana upraviteljicom podružnica u Bosni i Hercegovini, s ovlastima sličnim onima provincijalne predstojnice. Bilo je to prijelazno rješenje, u vrijeme naraslih napetosti između Vrhovnog predstojništva i podružnica u Hercegovini zbog (ne)osnivanja provincije. S pravom se smatralo u Mariboru da će to imenovanje biti dobro prihvaćeno s obzirom na iskustvo s. Gertrude u upravljanju i zbog svega što je ona do tada učinila za podružnice u Hercegovini.[5]
Dvije godine kasnije, s. Gertruda je imenovana prvom provincijalkom naše provincije. Tu službu je vršila do 1938. godine. U narednom šestogodištu bila je zamjenica provincijalne predstojnice, u vrijeme dok je provincijalka bila s. Bonifacija Buntić.
S. Gertruda je sudjelovala ne generalnim kapitulima 1923., kao kućna predstojnica, 1929. kao delegatkinja i 1935. u svojstvu provincijalne predstojnice.[6] Tako je bila dobro obaviještena o događanjima na razini Kongregacije kao i odlukama i poticajima koje je valjalo ostvarivati za promicanje duhovnog i zajedničkog života, odgoja naraštaja, apostolatu itd.
Od početka svog djelovanja u Mostaru skrbila je za nova zvanja. Primala je kandidatkinje, a više njih je i osobno vodila u kuću maticu u Mariboru koja je do 1923. bila i kuća formacije za cijelu Kongregaciju. Jednako tako joj je bio na srcu i odgoj novakinja u mostarskom novicijatu kao i redovnički život svih sestara. Nastojala je uvijek naći prikladne voditelje duhovnih vježba kojima je znala i sugerirati na što bi trebali staviti naglasak kad budu sestrama govorili: svrha i smisao redovničkog života, osobito važnost zavjeta.[7]
Posljednje godine proživjela je pobolijevajući, okružena pažnjom sestara u provincijalnoj kući. Zadnje mjesece svoga života provela je u Bijelom Polju. Preselila se u kuću Očevu u 85. godini života i 66. godini redovništva ispunjenog služenjem Bogu i predanim radom za najpotrebnije.
S. Gertruda počiva na sestarskom groblju Gruban u Bijelom Polju. Njezino ime, život i djelo ima posebno mjesto u zajedničkom pamćenju naše provincije.
[1] Usp. Kronika materine hiše, str. 26. i 56.
[2] Usp. B. NAZOR, Lovretske sestre, str. 144.-145.
[3] 25. godišnjica opstanka ženskoga sirotišta sv. Franje u Mostaru (1899.-1924.), Narodna sloboda, br. 48 (1924.), str. 1.-2.
[4] Jedan rijetki jubilej, KO, br. 12(1939.), str. 378.
[5] Usp. S. KODRIČ – N. PALAC, Školske sestre franjevke..., str. 67-68.
[6] Vidi: Kronika materine hiše, str. 630., 645. i 660.
[7] Usp. Arhiv HFP: SP, sv. 126, f. 145.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 63-65.)