30. travnja 2025.
Rođena: 30. srpnja 1943. u Radišićima/Ljubuški (BiH)
Novicijat: 22. kolovoza 1965. u Bijelomu Polju (Potoci)
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1966. u Bijelom Polju (Potoci)
Doživotni zavjeti: 2. kolovoza 1971. u Bijelom Polju (Potoci)
Preminula: 30. travnja 2019. u Međugorju
S. Evelina rođena je 30. srpnja 1943. godine u Radišićima, župa Humac/Ljubuški od oca Mije i majke Stojke rođ. Bošnjak. Krštena je 5. kolovoza i dobila ime Doma. Dobri i pobožni roditelji imali su jedanaestero djece, od kojih je troje umrlo u dječjoj dobi.
U rodnoj je župi imala priliku vidjeti i susresti časne sestre, a kad je navršila devetnaest godina, i sama je pokucala na samostanska vrata u Bijelome Polju te, u studenome 1962. godine, bila primljena. Novicijat je započela 22. kolovoza 1965. godine, prve redovničke zavjete položila je 23. kolovoza 1966., a doživotne 2. kolovoza 1971. godine u Bijelome Polju.
Zbog njezine kreativnosti te smisla za ručni rad i šivanje, odmah poslije položenih prvih zavjeta, određena je za pomoć u samostanskoj radionici za izradu liturgijskog ruha. Od veljače do rujna 1971. bila je na ispomoći u župu Gorica, odakle se ponovno vraća u Bijelo Polje i u vezionicu. Na toj dužnosti bit će do 1975. godine. Sestre koje su živjele s njom ističu da s. Evelina nije radila samo ono što je pripadalo njezinoj službi. Nedjeljom se velikodušno javljala za pomoć u kuhinji, a noću je dežurala kod bolesnih sestara ili umirućih potrebnika po kućama u gradu. Sve te dužnosti tražile su mnogo i svugdje se dobro snalazila. Dosjetljiva, temeljita i pouzdana.
Sljedećih tri godine (1975.-1978.) provela je u zajednici sestara u Sarajevu pohađajući katehetsku školu. Nakon Sarajeva zaredale su postaje njezina djelovanja u župnom apostolatu, kao vjeroučiteljica i sakristanka: Šćit-Rama (1978.-1984.), Veljaci (1984.-1990.), Bijelo Polje (1990.-1992.), Čerin (1992.-1996.), Ljuti Dolac (1996.-1997.) i Tihaljina gdje je ostala punih petnaest godina (1997.-2012.). Djelujući u zajednicama na Šćitu (1981.-1984.) i Čerinu (1992.-1995.) obavljala je i dužnost kućne predstojnice. U samostan u Međugorju došla je krajem ljeta 2012. te se, u skladu sa svojim mogućnostima, stavila na raspolaganje za pomoć u praonici rublja.
Poznata je njezina savjesnost u pripremanju djece na sakramente, vježbanje u liturgijskom pjevanju, uređivanje crkve i franjevački žar u izradi božićnih jaslica. Njezin smisao za čistoću i urednost bio je zamjetljiv na svakom koraku. Plod njezinih vještih ruku su desetci prekrasnih misnica, oltarnika i ostalog misnog ruha. Jedna od bitnih značajki s. Eveline bijaše i sposobnost šale šireći tako ugodno raspoloženje oko sebe.
O svetkovini Krista Kralja 2017. imala je moždani udar, koji je oslabio njezinu tjelesnu aktivnost, ali duh je imao vremena da se spremi na susret s Gospodinom. Iscrpljena bolešću, a osnažena Božjim milosrđem po svetim sakramentima, 30. travnja 2019. prekoračila je prag vječnosti u 76. godini života i 54. redovništva. Pokopana je 1. svibnja na sestarskom groblju Gruban u Bijelome Polju.