5. prosinca 2025.
Rođena: 27. kolovoza 1935., Vedašić/Tomislavgrad
Novicijat: 7. listopada 1957., Bijelo Polje
Prvi zavjeti: 8. listopada 1958., Bijelo Polje
Vječni zavjeti: 8. listopada 1963., Bijelo Polje
Preminula: 5. prosinca 1981., Bijelo Polje
Ljudski gledano prerano je završila svoj ljudski i radni vijek – u 46. godini života i 25. redovništva.
Rođena je u obitelji Joze i Anđe, rođ. Pašalić u Vedašiću. U kandidaturu je primljena 16. srpnja 1955., u dobi od dvadeset godina. Godinu dana kandidature provela je u Kreševu, a drugu u Bijelom Polju gdje je stupila i u novicijat.
Gotovo polovicu svoga redovništva provela je u Bijelom Polju – do 1969. U tom periodu niz godina obavljala je dužnost odgojiteljice kandidatkinja, a bavila se i kućnom radinosti, vodeći pletionicu. U našoj kući u Zagrebu vršila je službu kućne predstojnice kroz jedno trogodište (1969.-1972.) Preostali dio života djelovala je u župnom apostolatu, obavljajući kućanske poslove i kao katehistica na nekoliko župa: Čitluk, Humac, Gorica i Lepenica koja je bila i njezino posljednje mjesto djelovanja. [1]
Godine 1981. s. Dominika je kao delegatkinja naše provincije sudjelovala na generalnom kapitulu Kongregacije u Rimu koji se održavao od 27. srpnja do 19. kolovoza. Tijelom zasjedanja kapitula osjetila se loše i bila je prisiljena zatražiti liječničku pomoć. U bolnici „San Filippo Neri“ prve pretrage su pokazale da se radi o zloćudnoj bolesti u posljednjem stadiju. U bolnici je ostala mjesec dana, a zatim došla u Bijelo Polje. Iz dana u dan je slabila i nestajala. Posljednjih četrdesetak dana živjela je bez jela i pića. Trpjela je velike bolove, ali se nije žalila. Preminula je 5. prosinca iste godine, a pokopana je uoči blagdana Bezgrešnog Začeća. Unatoč vrlo lošem vremenu na zemno počivalište na Grubanu ispratio ju je izuzetno velik broj sestara i svećenika.
S. Dominika imala je čvrstu redovničku fizionomiju koja se očitovala u njezinom sveukupnom životu: u ozbiljnom pristupu redovničkom pozivu, u molitvi, radu i odnosima prema sestrama i svećenicima od kojih su je mnogi cijenili i poštovali. Bila je od onih tipova ljudi koje nije lako prihvatiti u prvim susretima, odnosno dok se ne upoznaju njihove vrijednosti i bogatstvo unutarnjeg života. Te vrijednosti je zasigurno imala. Iza pojavnosti koja ih je skrivala, s. Dominika ih je ugrađivala strpljivo i šutljivo u duhovni lik naše zajednice.[2]
[1] Raspored sestara, god. 1957.-1981.
[2] Usp. Nekrologij provincije; N. PALAC, S. Dominika Papić, KZ 15 (1982.), str. 47; Sjećanja sestara.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 136-137.)