25. studenoga 2024.
Rođena: 31. prosinca 1919., Čitluk
Novicijat: 19. ožujka 1939., Mostar
Prvi zavjeti: 25. ožujka 1940., Mostar
Vječni zavjeti: 25. ožujak 1943., Mostar
Preminula: 25. studenog 1944., Mostar
Kata s. Domagoja rodila se u Čitluku, u obitelji Miška i Anice rođ. Primorac. Kao šesnaestogodišnja djevojka stupila je u kandidaturu u Mostaru 19. ožujka 1934. Kao kandidatkinja završila je stručnu školu na Širokom Brijegu. U Mostaru je prošla i početnu redovničku formaciju. Doživotne zavjete položila je nekoliko mjeseci prije nego ostale iz njezina novicijata. Moguće da je tome razlog bilo njezino zdravstveno stanje.
Neposredno nakon novicijata, s. Domagoja s još četiri sestre poslana je u Opuzen gdje je provincija željela otvoriti novu podružnicu. Djelovanje su započele u drugoj polovici rujna 1940. tečajem ručnih radova imajući u vidu, u budućnosti, i Domaćinsku školu. No kako župa nije osigurala sestrama nužne uvjete za život i djelovanje, a rat se zahuktavao, sestre su napustile Opuzen u jesen 1941.
Nakon toga s. Domagoja je radila kraće vrijeme u sestarskim stručnim školama u Čapljini i Širokom Brijegu. Zadnju godinu života provela je na liječenju u bolnici u Mostaru kušajući pobijediti tuberkulozu pluća. No, podlegla je 25. studenog 1944. godine, u 26. godini života. Pokopana je u Bijelom Polju.
S. Domagoju pamte kao osobu ugodne, fine naravi i takvih odnosa prema drugima. Cijenila je red i u skladu s tim živjela. Bila je pojam pobožnosti.[1]
[1] ŠemKon, god. 1940.; N. PALAC, Stoljeće života, str. 78.; Raspored sestara, god. 1943./1944.; Sjećanje s. Eugenije Bebek i s. Danijele Sušac; Nekrologij provincije.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 51.)