7. travnja 2025.
Rođena: 18. veljače 1937., Cerno (Ljubuški), BiH
Novicijat: 7. listopada 1956., Potoci/Bijelo Polje
Prvi zavjeti: 8. listopada 1957., Potoci/Bijelo Polje
Doživotni zavjeti: 8. listopada 1962., Potoci/Bijelo Polje
Preminula: 7. travnja 2020., Mostar
Rođena je 18. veljače 1937. u Cernu u obitelji Marka i Mare rođ. Boto. Krštena je u župnoj crkvi sv. Ante na Humcu 20. veljače iste godine i dobila ime Matija. Odrasla je uz tri brata i tri sestre koje su uzorni roditelji odgojili u kršćanskom duhu i poučili temeljnim ljudskim vrjednotama, marljivom i poštenom radu.
Iz kršćanskih obitelji rodnoga joj mjesta, osobito iz loze Vučića, potekla su mnoga duhovna zvanja naše Provincije. Srce male Matije, potaknuto ostvarenim zvanjem ponajprije svojih triju teta, s. Ive, s. Blaženke i s. Miroslave, zapalilo se željom pripadati Gospodinu i živjeti redovničkim životom. Nakon završene osnovne i Stručne domaćinske škole u Ljubuškom stupila je u kandidaturu 16. kolovoza 1955. u Bijelom Polju. S radošću je započela novicijat 7. listopada 1956. godine, s redovničkim imenom s. Dobroslava, a 8. listopada 1957. godine položila je Prve zavjete. Doživotne zavjete položila je 8. listopada 1962., u Bijelom Polju.
Godine 1959. završila je bolničku školu i radila kao njegovateljica u Domu za djecu i odrasle s posebnim potrebama u Kreševu (1959.-1963.) i Dusini (1963.-1965.). Potom je nastavila raditi na Klinici za interne bolesti u Sarajevu (1965.-1971.) gdje je uz posao završila srednju medicinsku školu. Kasnije će uz posao završiti i Višu medicinsku školu. Od godine 1971. pa sve do odlaska u mirovinu 2001. godine s. Dobroslava radila je kao medicinska sestra u Mostaru: do Domovinskog rata s majčinskom brižnošću, požrtvovno i blago služila je u Đačkom domu, u ulici Ante Zuanića, a od 1992. godine u Domu zdravlja. U to je vrijeme u dva navrata vršila i službu kućne predstojnice. Put poslušnosti dalje ju je odveo u sestarsku zajednicu u Ljubuški, gdje se uz kućanske poslove brinula za vrt i uređenje okoliša. Sljedeće dvije godine provest će u Franjevačkom samostanu na Humcu. Tu je preuzela dužnost dvorbe starijih i bolesnih fratara. Od godine 2004., s dopuštenjem Vrhovne uprave, boravi u roditeljskoj kući na Cernu i skrbi o bolesnoj majci. Nakon njezine smrti 2006. godine s. Dobroslava premještena je u samostan Rana sv. Franje u Međugorju u kojemu je služila kao vratarica i njegovateljica starijih i bolesnih sestara.
Ime s. Dobroslave značilo je njezin život. Resila ju je dobrota, dobrohotnost, uljudnost, finoća, nenametljiva raspoloživost i bezbrojne žrtve i čini ljubavi prema bližnjima. Strpljivo i predano nosila je i nemale obiteljske križeve i poput Šimuna Cirenca podmetala svoja ramena.
U posljednjoj korizmi njezina života darovano joj je da dublje iskusi tajnu križa i patnje. Na njezine višegodišnje kronične bolesti došla je infekcija koronavirusom. Ušavši s Isusom u vlastite dane Velikog tjedna, u zoru 7. travnja 2020. preminula je u Klinici za infektivne bolesti u Mostaru i otišla Mu ususret u vječnosti, onkraj svih patnja i bolesti. Sprovodni obredi i ukop pokojne s. Dobroslave bili su 8. travnja 2020. na groblju Gruban u Bijelome Polju. Predvodio ih je bjelopoljski župnik don Josip Galić u najužem krugu sestarske zajednice, u skladu s aktualnom zabranom okupljanja.
Pokoj vječni, daruj joj Gospodine!