27. srpnja 2025.
Rođena: 15. listopada 1934. u Grljevićima (BiH)
Prvi zavjeti: 23. kolovoza 1965. u Potocima (Bijelo Polje)
Doživotni zavjeti: 13. kolovoza 1970. u Potocima (Bijelo Polje)
Preminula: 27. srpnja 2016. u Mostaru
S. Dobrila, krsnim imenom Blagica, rođena je 15. listopada 1934. godine u Grljevićima. U kršćanskoj obitelji Mate i Matije rođ. Buntić rodilo se, osim Blagice, još petero djece. Ostavši rano bez majke Blagica se preselila kod ujaka u Gradniće gdje je odrasla. Odgojena u kršćanskom duhu i poučena u vjerskim običajima bila je plodno tlo za klicu duhovnog poziva koju je Bog posijao. Brojna duhovna zvanja u župi Gradnići zasigurno su utjecala i na njezinu odluku.
Došla je u samostan Školskih sestara franjevaka 28. travnja 1962. godine i to u Bijelo Polje gdje je prošla početnu formaciju. Godinu novicijata započela je na blagdan BDM Kraljice, 22. kolovoza 1964. godine, a godinu dana kasnije s. Dobrila položila je prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete položila je 13. kolovoza 1970., također u Bijelome Polju.
Kao kandidatica služila je u Franjevačkom samostanu u Slanom obavljajući kućanske poslove. Poslije položenih zavjeta, u poslušnosti i spremnosti, kao kuharica ili obavljajući razne kućanske poslove prolazila je mnogim mjestima u domovini i inozemstvu: Široki Brijeg (1966.-1968.), Potoci – Banići – Mostar (Franjev. samostan) (1968.-1973). Zatim odlazi u Chicago i ostaje tamo dvije godine. Po povratku iz SAD-a po jednu godinu služi u Bijelome Polju i Konjicu, zatim dvije u Mostaru (Franjev. samostan). Nakon što je sedamdesetih godina stekla potrebno znanje i vještinu šivanja fratarskih habita, osamdesetih godina to je postao njezin glavni posao i oblik služenja u zajednici i dokle god je mogla neumorno ih je šivala. Od 1980. do 1986. živi u našoj kući u Lištici (Široki Brijeg) te ponovno u Potocima (1986.-1992.). U Međugorju je na raspolaganju za šivanje bila u župi (1992.-1998.) i jednu godinu u našem samostanu „Rane sv. Franje“. Po treći put se vraća u Franjevački samostan u Mostar i ostaje do 2003. godine kada je zbog zdravstvenih razloga premještena u sestarski samostan u Franjevačkoj 88 i u njemu ostala do u predvečerje 27. srpnja 2016. godine.
Sestra Dobrila bila je osoba molitve. Rado je čitala duhovno štivo. Ljubila je Gospu posebnom ljubavlju i bez obzira na visoku životnu dob bila Gospina revna hodočasnica do prije samo dva mjeseca. Živjela je tiho, nenametljivo, bez velikih zahtjeva za sebe. Nije se štedjela. Svojim ozbiljnim zdravstvenim problemima nikada nije pridavala važnost. No, iako je duh bio pripravan, tijelo je bivalo sve slabije. Desetak dana nakon nespretnoga pada (Htjela je upaliti radio i moliti krunicu Milosrdnom Isusu!) i komplikacija koje su uslijedile, nakon bolničkog liječenja u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, vratila se u samostansko okruženje i uz molitvu sestara završila je ovozemno hodočašće, oslobođena boli i napora.
Bog, bogat milosrđem i ljubavlju, uveo je u radost gledanja Lica svoga!