19. listopada 2025.
Rođena: 26. rujna 1916., Vareš
Novicijat: 21. srpnja 1939., Maribor
Prvi zavjeti: 22. srpnja 1940. Maribor
Vječni zavjeti: 8. rujna 1946., Mostar
Preminula: 19. listopada 2002., Međugorje
Marija s. Bojana potječe iz obitelji Mate i Katarine rođ. Malić iz Vareša. Imala je i brata franjevca, fra Augustina kojeg su partizani ubili 1945. U kandidaturu je Marija stupila u Mariboru, u odrasloj dobi, 1. siječnja 1937. Dvije godine kasnije, također u Mariboru započinje i svoju redovničku formaciju stupanjem u novicijat. I s. Bojana spada u „ratnu“ generaciju pa su joj i prve redovničke godine bogate iskustvom djelovanja u više mjesta u Sloveniji (Svećina, Maribor, Topolščica), u Bosni (Visoko, Sarajevo) te u Zemunu. U Mostar je s. Bojana došla 1944. i tu će ostati cijeli svoj radni vijek, do mirovine 1975. I nakon mirovine, do 1986.
S. Bojana radila je u mostarskoj bolnici na raznim odjelima: interni, kirurgija, antituberkulozni dispanzer. Na svom radnom mjestu ostavila je trag savjesne, uslužne i skromne osobe. Za razliku od drugih naših sestara bolničarki koje su stanovale po dvije-tri zajedno u privatnim stanovima, s. Bojana je od 1949. stanovala sa Karmelom Birk, zaposlenom kao službenica u jednom mostarskom restoranu. Bio je to splet raznih, pomalo zamršenih okolnosti koji je s. Bojanu stavio u takvu situaciju.[1]
Od 1986. do početka travnja 1992. s. Bojana je živjela u Bijelom Polju. Tada je zajedno s većinom drugih sestara bjelopoljske zajednice prošla izbjeglički put preko Baške Vode do Međugorja. Mir svojih staračkih godina našla je u novootvorenom samostanu u Miletini. Tiha, povučena i pobožna svoje je dane provodila u molitvi i dok je mogla, radeći ručne radove.
Tko je duže poznavao s. Bojanu, nije se mogao oteti dojmu da se ona osjećala pomalo kao strankinja u našoj sredini. Je li tome doprinosila njezina narav ili pak njezino dugogodišnje življenje izvan redovničke zajednice, teško je reći. Vjerujemo da je mnogo toga samo Gospodinu znanog, odnijela sa sobom pred lice njegovo. I da je u njemu našla svoj dom.
Posljednje zemaljsko počivalište s. Bojana našla je u Bijelom Polju, na groblju Gruban gdje je pokopana.[2]
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 251-252)
[1] Usp. Ž. ILIĆ, S. Bojana Brković (1916.-2002.), KZ 35 (2002.), str. 129-130, gdje opširno piše o mostarskim godinama s. Bojane.
[2] O s. Bojani još vidi: A. DŽAJIĆ, Sestarski dijamantni jubilej, ZP, br. 1 (1999), str. 12-13; Sjećanje sestara; Nekrologij provincije.