27. svibnja 2025.
Rođena: 23. studenog 1884., Posuški Gradac
Novicijat: 15. kolovoza 1909., Maribor
Prvi zavjeti: 15. kolovoza 1910., Maribor
Vječni zavjeti: 21. kolovoza 1913., Mostar[1]
Preminula: 27. svibnja 1973., Bijelo Polje
S. Bogomila spada u prvi naraštaj sestara naše kongregacije s ovih prostora. Poput drugih iz toga naraštaja i ona potječe iz obitelji koja je već prije dala jedno franjevačko, svećeničko zvanje (fra Luku Begića).
Kata s. Bogomila rođena je u obitelji Josipa i Josipe, rođ. Širić u Posuškom Gracu. U kandidaturu je stupila kad je imala već 23 godine, 2. studenog 1907. u Mostaru gdje je i provela prvu godinu, a onda nastavila u Mariboru, gdje će provesti i vrijeme postulature i novicijata (1908.-1910.). Tamo se izgleda dobro snašla i osjećala. Sama je to izrazila u pismima fra Luki Begiću potvrđujući da je „dobro, zdravo, sretna i zadovoljna“. Jer, „ne ima dvojbe da ne bi bila zadovoljna u tako krasnom staležu“, pisat će mu iz novicijata.[2]
U tom staležu ustrajat će i dočekati duboku starost. Uvijek originalna, uvijek izložena najvećim teretima, ali zadovoljna s onim što jest i kakva jest. Nakon novicijata vratila se u Hercegovinu. Njezin život obilježila su samo dva mjesta: Bijelo Polje do 1924., zatim Nevesinje do 1949. i od tada ponovno Bijelo Polje, do smrti.[3]
S. Bogomila bijaše krepka zdravlja, snažna i čvrsta poput krša iz kojeg je iznikla. Cijeli život obavljala je teške poslove u gospodarstvu. Razumjela se i u mnoge poslove u kući – nije joj bilo strano obavljati popravke; na dohvat ruke je imala uvijek čekić, žicu, kliješta itd. Imala je ona i snage duha da ne poklekne u teškoćama kojih nije manjkalo, da se uhvati u koštac s oskudicama svih vrsta koje su dugi period njezina života bile stalne pratiteljice zajednice. Lijepe uspomene kod ljudi ostavila je u Nevesinju u kojem je provela četvrt stoljeća. Bila je omiljena među njima zbog svoje prirodnosti, snalažljivosti i uslužnosti. O njoj, a po njoj i o sestrama u Nevesinju, pripovijedalo se s poštovanjem i dugo vremena nakon što su otišle iz tog mjesta i nakon što su nastupile neke nove okolnosti. Kod najstarijih stanovnika ovoga gradića sjećanja na sestre žive i do danas.
U Bijelom Polju, među mještanima upamćena je, između ostalog, i kao ona koja je vješto upravljala fijakerom, u neka davna vremena cijenjenim prijevoznim sredstvom. U Bijelom Polju bilo je neophodno potrebno to sredstvo: za prijevoz hrane (povrće i ostalo) u Mostar; za prijevoz svećenika koji bi slavio sv. misu nedjeljom itd.
Pojavnost s. Bogomile i njezine, nekada ne tako profinjene reakcije, nisu otkrivale njezino cjelokupno, pravo biće. Imala je ona i onu drugu, neočekivanu stranu. Gajila je simpatije prema mladim sestrama i kandidatkinjama. Mnoge se još danas sjećaju dana kad su joj pomagale u poslovima oko pčela čime se bavila u Bijelom Polju zadnjih godina života; sjećaju se medenica koje je pripremala za njih „da se mlade ne razbole“. Bila je i osoba koja se znala šaliti, pa i onda kad se to ne bi očekivalo. Zadnjih mjeseci bolesti trpjela je jake bolove. I kad se činilo da umire, ona bi odjednom rekla: E, poveseliste se da ja odoh, ali ne, ne još. Pa i samostanskom kapelanu bi rekla: Misli Vasilj, ode stara Beguša! Sličnih zgoda bilo je mnogo.
Što se tiče duhovnog, molitvenog života, s. Bogomila se nije mnogo opterećivala. Smatrala je da je za spas duše dovoljno ono što je ponijela od krila majčina! I da tu ne treba Bog zna što mijenjati i dodavati.
U krilo Očevo prešla je krajem svibnja 1973. I otpočinula od svih napora života, čekajući uskrsnuće u sestarskom groblju Gruban.[4]
[1] Prema pisanju KO, br. 9(1913.), str. 215, četiri Školske sestre franjevke polagale su vječne zavjete navedenog datuma, ali nisu navedena njihova imena. No, prema podacima u provincijskoj kartoteci, jedna od tih je s. Bogomila, samo što u kartoteci stoji datum 16. kolovoza 1913. Držim točnim datum naveden u Kršćanskoj obitelji.
[2] Usp. Arhiv HFP: SP, sv. 27, f. 201 i sv. 30, f. 196.
[3] Usp. APMo, SP, 7/54., 29/54; Raspored sestara, god. 1954.-1972.
[4] Nekrologij provincije; B. BARBARIĆ, S. Bogomila Begić, KZ 6 (1973.), str. 136-137; Sjećanja sestara.
(S. Natalija Palac, U Knjigu života upisane, Mostar, 2013., str. 106-107.)