29. svibnja 2025.
Rođena: 9. ožujka 1940., Turčinovići /Široki Brijeg, BiH
Novicijat: 7. listopada 1958., Bijelo Polje/Potoci 1
Prvi zavjeti: 8. listopada 1959., Bijelo Polje/Potoci 1
Doživotni zavjeti: 8. listopada 1964., Bijelo Polje/Potoci 1
Preminula: 29. svibnja 2020., Mostar
Rođena je 9. ožujka 1940. u mjestu Turčinovići, općina Široki Brijeg, kao deveto i najmlađe dijete u obitelji Miše i Janje rođ. Jelić. Sljedećeg dana u župnoj crkvi u Širokom Brijegu po sakramentu krštenja primljena je u krilo Crkve i dobila ime Anđelka. Težak život na hercegovačkom tlu poslijeratnoga vremena nije ostavljao mnogo izbora. Obitelj, iako vrijedna, tražila je nove načine preživljavanja. Tako je najstariji sin, poput mnogih drugih, odlučio ostaviti rodnu grudu i preseliti se u plodnu Slavoniju. S njim je pošla i mala Anđelka i ostala u Šarengradu sve dok se u njoj nije probudila želja za redovničkim životom.
U ondašnju kuću odgoja sestara franjevki u Bijelom Polju sedamnaestogodišnja Anđelka primljena je 12. travnja 1957. godine i započela redovničku formaciju. Na ulasku u novicijat, 7. listopada 1958., obukla je redovničko odijelo i dobila ime s. Benjamina. Prve redovničke zavjete položila je 8. listopada 1959., a doživotne 8. listopada 1964. godine u Bijelom Polju.
Nakon polaganja prvih zavjeta u duhu poslušnosti pošla je s. Benjamina u župu Gorica gdje je vodila pjevanje te obavljala sakristanske i druge domaćinske poslove (1961.-1964.), a iste poslove obavljala je i u franjevačkom samostanu na Petrićevcu/Banja Luka (1964.-1967.). Od 1967. do 1971. boravila je u našoj kući u Zagrebu gdje je najprije dopunila svoje osnovno-školsko obrazovanje a zatim pohađala Katehetski institut stručno se osposobljavajući za zvanje vjeroučiteljice. Potom je preuzela katehizaciju u franjevačkom samostanu na Humcu (1971.-1974.) i HKM Münster (1974.-1978.). Jednu je godinu potom provela u Staračkom domu „St. Elisabeth“ u Heilbronnu. Nakon povratka iz Njemačke ostatak svoga radnoga vijeka služila je kao katehistica u župnom i školskom vjeronauku, podjednako vodeći brigu o uređenju crkava i liturgijskoga ruha te na pojedinim podružnicama i pjevanju. Tako je bilo u franjevačkom samostanu u Mostaru (1979.-1986.; 1997.-1998.) i Konjicu (1986.-1991.), župama Kočerinu (1991.-1994.), Tihaljini (1994.-1997.) i Drinovcima (1998.-2001.). Nakon toga boravila je u našim kućama u Konjicu (2001.-2005.) i Zagrebu (2005.-2006.) a pritom brinula za uređenje župne crkve i crkvenoga ruha u Konjicu kao i u salezijanskoj župi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji. Godine 2006. vratila se u svoju rodnu župu, u samostan Navještenja Gospodinova u Širokom Brijegu gdje je bila od pomoći u kućanskim poslovima, vrtu, brizi za bolesne sestre.
Po naravi je bila čvrst značaj, posebna i svoja, što se odražavalo u radu i odnosima s ljudima. Kad je bila uvjerena da je nešto dobro, ustrajno se u tomu zauzimala, bez obzira što drugi mislili o tomu. S druge je strane znala biti majčinski topla, ugodna i darežljiva.
Zbroj njezine dobi bijaše osamdeset godina... Tek što ih je napunila pohodio ju je križ ozbiljne bolesti. Nakon bolničkog liječenja u SKB Mostar smještena je na odjel za bolesne sestre u Franjevačkoj u Mostaru. U svitanje 29. svibnja, oslobođena svih boli, našla je vječni mir u Gospodinu. Pokopana je 30. svibnja u groblju „Mekovac“ u Širokom Brijegu.
Počivala u miru!